Koliko je realno da Andrej Plenković radi mjesta visokoga činovnika u NATO-u, u biti glasnogovornika zapadne vojne politike, napusti funkciju predsjednika Vlade, kojom vedri i oblači u Hrvatskoj? Sasvim je moguće da jedan od pokusnih balona nosi njegovo ime; nije nemoguće da kocka na kraju padne baš na njega. Ni Jens Stoltenberg nije imao bogatiju karijeru, nije Norvežanin s nekog drugog planeta da ga ne bi mogao zamijeniti političar iz zemlje koja ne izvozi svoje crno zlato, nego prevozi tuđu naftu i plin, da i ona dobiva stratešku važnost u kriznim konstelacijama. Nekako su se strani kadrovici namrli na Hrvate: i Kolindu Grabar-Kitarović u počecima su spominjali među kandidatima za glavnog tajnika najvećeg vojnog saveza u svijetu, ali ona se priklonila sportu dok Rusija s Ukrajinom igra drugu utakmica. Ako je Plenković u bubnju, vjerojatno nije jedini, možda nije ni favorit, ali je zanimljiv slučaj i za Hrvate: za jedne jer se nadaju da će se riješiti prejakog vođe koji je Hrvatsku uzeo za taoca svoje karijere, a za druge jer se boje da će bez njega doći u opasnost njihove sinekure.
Plenković je brzo naučio vladati: drži dobro obranu, a sve napade iz lijevog i desnog bloka odbija uvježbanom kombinacijom prijezira i cinizma, bez poštovanja za političke protivnike. U tome je nadmašivao i svoga političkog mentora, koji je upirao prstom u “stoku sitnog zuba”
Otvori KEKS Pay
