- Stalni posao tražim već šest i pol godina. Po struci sam njegovateljica i radila sam po privatnim domovima u nemogućim uvjetima. Radno vrijeme nije se znalo, radilo se non-stop, a o plaćanju bolje da ne govorim - kaže Lidija Vertnik (44) iz Čakovca, koja se uključila u projekt javnih radova. U Centru za odgoj i obrazovanje radi s djecom s posebnim potrebama.
- Neka od njih su u kolicima, pa im pomažem u kretanju po školi. Sprijateljili smo se i sve super klapa. Životna mi je želja raditi u struci, kao njegovateljica - kaže Čakovčanka koja je preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dobila ugovor na tri mjeseca. U Čakovcu je na javnim radovima zaposleno deset osoba na tri mjeseca i jedna na šest, a po programu javnih radova za Rome, posao je na rok od dva mjeseca dobilo 18 osoba. Većina ih radi na komunalnim poslovima, no među onima koji su se uključili u javne radove ima i visokoobrazovanih. Natalija Marčec (46) diplomirana je ekonomistica. Posao traži već 13 godina!
- U Hrvatsku sam se doselila 1992. godine, a posao tražim od 1997. Nisam dobila ni jednu jedinu ponudu. Pisala sam molbe, obilazila tvrtke i dolazila na razgovore, ali bez uspjeha. Očito, nitko ne treba diplomirane ekonomiste ili je u pitanju neki drugi razlog - veli N. Marčec, koja je, na poziv HZZ-a, dobila ugovor na tri mjeseca u Gradskoj upravi. Radi na unosu podataka o potrošnji energenata u javnim zgradama i stipendijama. Prometni tehničar Ivan Vuković (59), koji radi na dječjem odjelu Knjižnice Nikola Zrinski na reviziji knjižne građe, kaže da je zadovoljan poslom i mogućnošću da nešto zaradi.
Nezaposlen je devet i pol godina. Svima je zajedničko to što su nezaposleni dulje od tri godine, što je granica od koje HZZ osigurava cijelu plaću.
- U javnim radovima imamo tridesetak ljudi, čime smo vrlo zadovoljni, jer s tim postotkom sudjelujemo i u ukupnom broju stanovnika. Plaće osigurava HZZ u cijelom iznosu. Bruto plaća po osobi iznosi 3382 kune, što je ukupno za sve njih više od 240.000 kuna - zadovoljan je gradski pročelnik za gospodarstvo Nenad Hranilović.
Nije ni čudno u kakvoj državi živimo.Posao se dobiva po vezi, traže se nemogući uvjeti.Jedna trgovina je tražila da kandidati moraju znati engleski i njemački jezik. Naš biro rada ne znam čemu on služi .Dođeš oni udare štambilj i doviđenja.U drugim zemljama je to odlično regulisano.Na primjer u Sloveniji, dođete da se prijavite dobijete osobu koja za vas traži posao i morate biti dostupni 24 sata da mogu obavjestiti da imate posao.Svaki mjesec morate doći na razgovor sa tom osobom dali ste tražili i vi posao i onda zajednički pokušate naći posao. A kako se to radi kod nas, udaraju štambilje i to je to.