Lukoil prodan europskom milijarderu: Novi vlasnik nekad poslovao s Putinovim čovjekom
Odluka o prodaji međunarodne imovine dio je šireg povlačenja Lukoila s globalnog tržišta nakon sankcija koje su Sjedinjene Američke Države uvele zbog neprekidnog rata u Ukrajini
Komentari 4
VL
TO
Tko će dobiti benzinske crpke Lukoila u Hrvatskoj?
VL
Čermak? Ništa? Barem ovo po Hrvatskoj...
VL
Kako je miguće da je Lukoil prodan ako je ruska imovina u EU zamrznuta?
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Činjenica da se sve prodaje jednom kupcu baca opravdanu sumnju na dogovor Amerike i Rusije. Moguće je da je prisiljen, ali to ne znači da može "zaobići" zakon EU, kako je već bilo naređeno iz iste prije odluke da se na to "zažmiri". Jedina odluka koja ne bi dopustila ruskom kapitalu da nastavi upravljati spomenutim jest zakon tržišta, koji u ovom slučaju nije poštovan. "Diverzifikacija" kojoj u ovom slučaju prisustvujemo ionako je poznata kao djelovanje EU u posljednje tri godine. Moderna energetika ponovno je ušla u središte geopolitike. Nakon pola stoljeća relativne vjere u "neutralnost" tržišta i tehničku infrastrukturu koja će, barem u razvijenim ekonomijama, isporučiti sve što treba – plin, naftu, struju – povijesni refleks vraća se u punoj snazi: energija je opet sredstvo prisile, ekonomski bat i poluga moći. No za razliku od 1970‑ih, danas se oružarnica proširila. Uz cijevi i tankere, u igru su ušli i rijetki metali, baterije, vjetroturbine, kablovi visokog napona, pa čak i računalni centri za umjetnu inteligenciju. U tom novom poretku tri aktera određuju ritam: Rusija, Kina i Sjedinjene Države – svaki s različitim, ali sve povezanijim instrumentarijem. Da je EU imala snage, ovo se ne bi dogodilo.