Poginuo motociklist, vozačica automobila oduzela mu prednost
Pao je na kolnik i od zadobivenih ozljeda preminuo.
Komentari 21
A kojom brzinom je motociklist vozio? To ne piše... Prije par mjeseci je motociklist naletio na osobni automobil koji je dolazio sa sporedne ceste i oduzeo mu prednost. Poslije se ispostavilo da je motociklist u gradu vozio preko 100km/h ...
Meni je jutros žena uredno oduzela prednost u kružnom, jučer me izgurala sa ceste, uglavnom svaki dan te netko ne vidi više puta ali na to se moraš naviknuti. Najveće opasnost u prometu su taxi, žene i biciklisti!
Kod nas još nema kulture u prometu.
Čovjek je poginuo i tko ima koji postotak krivice je skroz nebitno, barem za nas. Više me zabrinjavaju bolesni komentari... Zbog takvih ljude se iz Hrvatske iseljava, nemoguć suživot.
ako ti ideš 200 km/h a svi ostali po propisima 60 km/h, onda ti svi "uzimaju" prednost.
Vecinom su motociklisti krivi, ali u ovom slucaju je vidljivo da je vozacica kriva.
gledam vozacice svaki dan (taxist sam 30 g) mobitel na uhu, cigareta u ustima, cijelo vrijeme se gleda u retrovizor i divi se sama sebi kak je lijepa, i po gasu..
Postoji jedna tanana razlika između prednost oduzeti i prednost dati. Ispravnije je prednost dati. Ovo znači da svaki sudionik u prometu mora prednost dobiti da bi je imao. Ne kažem da to ima veze sa ovim nesretnim slučajem, ali lako je zamisliti situaciju u kojoj neko, misleći da prednost ima bez dobijanja, izazove nesreću jer tu prednost, greškom drugog vozača nije dobio. A ponašao se kao da je ima.
Šta ako nije imao kacigu , uredno pričvršćenu, kako se to onda po zakonu tretira ?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ekipica koja se nasladjuje svaki put kada motociklistu ubiju je ovdje vidim. A to je nazalost svakodnevno. Zanima me samo jel ti sudionici prometa koji skrive prometne nesrece i svojim nehajem ubijaju ljude za to zakonski odgovaraju i zavrse u zatvoru ili ne? Taj dio nikad ne cujemo