Pobačaj u tjesnacu između nužde i moralnih načela

Dr. Gruić Koračin kaže "...moram joj to pružiti kako najbolje znam i umijem. Zato sam liječnica.“ Liječnica je i zato da sačuva život nerođenog djeteta. Začeto dijete je ljudsko stvorenje i to potpuno bespomoćno i nezaštićeno.

Naravno da svaka žena ima pravo odlučiti, ali što je s pravom djeteta. Ubiti nekoga radi toga jer netko nije isplanirao nešto vraća nas u srednji vijek. Ako je razlog medicinski shvatio bi, ali iz čista mira.. A što jee s pravom oca ako on želi da se dijete rodi. Zašto ne educirati mlade o dogovornom ponašanju i prihvaćanju posljedica.A ako nekome to služi kao kontracepcijsko sredstvo, bolje da se abortira tj. ubije sebe.

"Embrij ima oblik čovjeka, ali to ne znači da on samostalno može živjeti" - i zato je opravdano ubiti ga!?!?!?! Uostalom, ima ljudi koji ne mogu samostalno živjeti - zar ih je onda opravdano sve pobiti!?!?! Je li ona svjesna što govori?

"Mojoj djeci je potrebna majka koja može otići na posao i provoditi kvalitetno vrijeme s njima." A koga sad imaju? Majku ubojicu njihovog vlastitog brata ili sestre. Stvarno veliki doprinos kvaliteti, zaista!

"Ja sam tako odlučila i tako je moralo biti.“ Pa, mogla je isto tako ubiti jedno od dvoje djece koje već ima. Koja bi bila razlika? I dalje bi imala samo dvoje djece, ostao bi joj i novac koji je potrošila za abortus, ne bi se izlagala rizicima koji su uvijek prisutni kod tog čina ...

Priča o "gđi Dijani" iz ovog članka izmišljena je, to je jasno. Ipak, takav obrazac razmišljanja i ponašanja koji se kroz nju pokazuje vrlo je čest i može se reći da ta izmišljena priča objedinjuje većinu stvarnih priča žena koje rade pobačaj. Činjenica je da ih je većina u braku, da većinom imaju sređene životne uvjete, posao, stan i da u pravilu već imaju jedno (nešto rjeđe dvoje) dijete. Zašto onda ipak čine pobačaj, kad je to protivno svim tvrdnjama onih koji govore o "jadnim ženama koje pobacuju jer nemaju sredstava i nisu u situaciji da rode"? Jednostavno, riječ je o tako zastrašujućoj sebičnosti, da je to praktički nemoguće shvatiti (odatle, iz te nemogućnosti poimanja tolike sebičnosti, i dolaze ove priče o "jadnicama koje nemaju"). One za dijete imaju sve uvjete, ali ga NE ŽELE jer se žele posvetiti sebi, jer bi sada malo gradile karijeru, jer bi htjele početi skupljati novac i trošiti ga na opet na svoje užitke umjesto na zasnivanje obitelji i vlastitog stamb. prostora, žele svoje vrijeme za sebe a ne za brigu o djetetu, žele kavice s prijateljicama, šetanje po dućanim itd. Svemu tome još jedno dijete u obitelji je prepreka. Jedno može, drugo... hajde, i to ide nekako... ali treće nikako! I zato će bez puno oklijevanja otići i stati u red za pobačaj i "riješiti" se te prijetnje svojoj komociji. To je jezivo, ali takve ljude odgaja današnji svijet: ljude koji nisu spremni na žrtvu i kojisu objeručke prihvatili sve one poruke "ti to zaslužuješ", "priušti si" i tome slično. Jedno ili rjeđe dvoje djece kao "dokaz" uspješnosti, to može. Treće je već nepoželjno. Samo, takve osobe ne brinu ni za djecu koju su rodile. Ta djeca djetinjstvo provode prvo po jaslicama, pa po vrtićima, pa po produženim boravcima i s ključem oko vrata, pa po "aktivnostima"... i na kraju najčešće izrastaju u emocionalno osakaćene, samožive ljude koji će pobacivati vlastitu djecu. Tj. u onakve osobe kakvi su im i roditelji bili.

„A što je s onda s ljudima koji nemaju potpuni broj kromosoma?" - Protupitanje: a je li onda dopušteno takve ljude ubijati na zahtjev? Zašto ne, ako se ubijaju ljudi koji već imaju sav potreban genetski materijal koji ih čini jedinstvenim osobama? Gdje je tu logika? Pa ona samoj sebi skače u usta!

Pilula za dan poslije nije abortivno sredstvo??? A učinak te pilule je da se spriječi daljnji razvoj već začetog djeteta! I ona je završila medicinu???

Žena se i dalje smatra vjernicom, ne znam na što misli, vjeruje u prirodu, Sai Babu, što? Jer ako je katolkinja onda treba znati da je prema Katekizmu Katoličke Crkve autmatski izopćena iz Crkve.

Žene koje odluče otići na pobačaj nisu pacijentice. Pacijenti su ljudi koji su bolesni i kojima je potrebna pomoć. Trudnoća nije bolest. A pobačaj nije pomaganje u bolesti, već je svjesno usmrćivanje nemoćnog ljudskog bića. Taj (zlo)čin može biti zakonom dopušten, ali svi mi znamo da su razni zakoni kroz cijelu ljudsku povijest dopušta svakakva zlodjela i to što je pobačaj legalan ne znači i da nije zločin. Ako ima ljudi(?) koji su ga spremni napraviti, to je na njihovoj savjesti. No ima puno i sve više ljudi, pogotovo među liječnicima, koji ne žele biti ubojice. Smije li itko te ljude tjerati na to? U jednoj demokratskoj državi - ne. Tko želi taj (zlo)čin pobačaja nad svojim djetetom napraviti, taj će morati za to potražiti krvnika koji je na to spreman. Pravi liječnik, koji poštuje ljudski život i drži do Hipokratove zakletve koju je dao, to nikad neće učiniti.

Znate, ponekad se zapitam koliko nas danas ne bi postojalo da je u doba naših prabaka i baka abortus bio dopušten i legalan. Vjerojatno bi mnogi trebali zahvaliti "nepoštivanju prava žena da raspolažu svojim tijelom" u ono vrijeme za svoj današnji život.

"Grujić Koračin misli da u medicini nema mjesta prigovoru savjesti. „Na prvom mjestu moramo imati interese pacijentice. Moralne dileme o tome treba li neka žena u poznim godinama postati majka ili treba li neka žena u dvadesetima pobaciti, moram staviti na stranu. Ako je ona autonomna, ako ona to želi, a ja joj to mogu pružiti, moram joj to pružiti kako najbolje znam i umijem. Zato sam liječnica.“ - bolje bi bilo da nije liječnica jer nema savjesti.

Pobačaj je ubojstvo!

...prvo na pobačaj ili pravo na život... legalizacija ili ilegalizacija (kriminalizacija)... i gdje je prevencija... edukacija... sloboda... odgovornost...ili moralna, socijalna i ekonomska potpora...

Pucanstvo misli da jos zive u tom socijalizmu i ne shvataju da se i zakoni koraju vratiti nazad bar 50-100 god. i uskladiti sa drustvenim uredjenjem i shvatanjima.

Žena treba imati pravo na izbor! Ne znam zašto ljudi ne shvaćaju da zabranom abortusa ne bi pridonijeli natalitetu i životu već povećanju abortusa na crno. Kladim se da barem 50% liječnika koji su dali prigovor savjesti bi obavili pobačaj na crno za novce u privatnoj ordinaciji. Kako liječnik koji je 20-30 godina obavljao abortuse bez riječi odjednom ima prigovor savjesti?! Ljudi ne shvaćaju da žena koja ne želi postati majka će učiniti sve da se riješi djeteta, kao i žena koja želi postati majka će učiniti sve da ga dobije. Uostalom da žena i ne napravi pobačaj, vrlo vjerovatno će se odreći djeteta pa će završiti u domu ili još gore, zanemarivati će ga, zlostavljati i dijete će biti socijalni slučaj. Što se muškaraca-očeva tiče, žene uglavnom pod njihovim pritiskom i rade pobačaj jer ga otac ne želi! Uostalom, zašto se svi silni protivnici pobačaja ne bi prijavili za udomljenje djeteta ako imate uvjeta, ako ste tako silno humani i ako se borite protiv pobačaja ili ne financirate školovanje kojeg domskog djeteta?! Pa da se vidi tko se istinski bori za prava djece?

vi se tu svi ponasate ko da je zenama to lako odlucit.

a kaj je sa zenama koje su silovane i ostale trudne, ili ona zena koja ostane trudna unatoc kotrac.pilulama (one stite 99% sto znaci da postoji jos onih 1%) ili kad prezerv. bude ostecen? sve to vodi zakljucku da zena nije htjela djecu pa se namece pitanje zasto bi ta zena rodila ako je poduzela sve kako ne bi ostala u drugom stanju.