Kao i obično, nije riječ o nekom globalnom potresu ili možda položaju
zvijezda i lošem horoskopu. Netko je naprosto uprskao stvar. Ali, ne
radi se o nekome pojedincu, već o nekolicini – i to prilično brojnoj
čije su procjene i odluke dovele svijet na rub krize kakva se ne pamti
još od 20-ih godina prošlog stoljeća. Štete nastale od pogrešnih poteza
tih ljudi mogu se vrlo konkretno procijeniti sumama novca.
Primjerice, krajem prošle godine američka je savezna banka izdvojila 20
milijardi dolara bankama u krizi, nakon što je tijekom ljeta već izdala
24 milijarde. Istodobno je Europska središnja banka ubrizgala oko 450
milijardi eura na tržišta kako bi pomogla bankama sa svojeg područja da
prebrode praznično razdoblje. Nedavno se financijska pomoć još i
pojačala jer su središnje banke izdale još 240 milijardi dolara kako bi
barem ublažili krizu. u00C8ak 85 milijardi dolara koštalo je spašavanje
vodeu00E6eg svjetskog osiguravatelja AIG-a.
I još nije kraj. Globalna se kriza pretočila i u područja gdje je to
bilo teško očekivati, kao što je turizam. Krajem ljeta propala je
velika britanska turistička kompanija XL Leisure Group i ostavila na
cjedilu 85.000 turista koji su ljetovali negdje izvan granica Velike
Britanije. Sva pomoć središnjih banaka nije spriječila propast velikih
starih banaka, poput Lehman Brothersa starog 160 godina ili Bear
Stearnsa starog 85 godina.
Sve je zasluga nekolicine direktora i njihovih loših procjena. Riječ je
o vrlo osebujnim likovima, uglavnom ljudi s bezgrešnim životopisima
čije su mane na svjetlo dana izašle prekasno, kada je kriza već uzela
velikog maha i za sobom povukla i njihove banke. Najistaknutiju petorku
predstavili smo u posebnim okvirima.
TKO JE KRIV U uzročnike krize može se uprijeti prstom
