Papa pomaže siromašnima, ali nije marksist

Kako Papa može biti marksist kada marksizam niječe Boga, kada je njegovo središte čovjek, i to ne cijeli čovjek već njegov materijalni dio, tvarni čovjek.Nasuprot tom materijalizmu, vjerniku je Bog središte, i sam nije ništa do slike Božje, uzora kojemuu treba težiti, kako u materijalnoj sferi, tako i u duhovnoj; što učiniš čovjeku učinio si Bogu. Svijet kojemu je u središtu čovjek, pokazao je svoje neljudsko i Bogu protivno lice u bivšim tkz. socijalističkim sistemima, a pokazuje ga i u danas prevladavajućim kapitalističkim. Kada papa Franjo iskazuje solidarnost sa siromašnima i obespravljenima, kada uviđa društvene nepravde i poziva na njihovo uklanjanje, ne čini to kao marksist nego kao učenik Kristov, čovjek koji u jedinstvu Duha i materije vidi nesrazmjer,jer danas se najveći materijalisti prikazuju kao humanitarci, a duhovnjaci nerijetko ostaju na razini pasivnog egoizma. Tražeći kruha za one kojima je uskraćen, osuđujući bacanje mrvica onima koji su taj kruh zaradili, Franjo se ne deklarila kao marksist, već kao brat, dijete Božje koje se u ime Boga zalaže za njegovu ostalu djecu,koje traži promjene... A mijenjati je najteže!