Paolo Gentiloni (62), koji pripada plemićkoj obitelji, započeo je svoju političku karijeru na ljevici, ali je kasnije išao sve više prema centru. Vjerojatno i za njega vrijedi Churchillova uzrečica da je bez srca onaj tko u mladosti nije na ljevici, ali i da nema pameti onaj tko kao starija osoba nije na desnici. Gentiloni je kao mladić prosvjedovao zajedno s ljevičarima, a sada je socijaldemokrat. Pohađao je katoličke škole, bio je i kateheta, a onda je 1970. pristupio marksističkom studenskom pokretu koji je vodio Mario Capanna.
Od marksista do Zelenih
Zatim je ušao u Proletersku demokraciju, pa u Radnički pokret za socijalizam i u Proletersku stranku za komunizam. Osamdesetih godina Gentiloni se približio ekološkom pokretu i od 1984. uređuje list La Nuova Ecologia, a 1990. postaje profesionalni novinar i osam godina bio je glavni urednik mjesečnika ekološkog pokreta Legambiente. Približio se čelniku Zelenih Francescu Rutelliju koji 1993. postaje gradonačelnik Rima. Gentiloni postaje njegov glasnogovornik. Na parlamentarnim izborima 2001., Gentiloni je izabran na listi pokreta Demokracija i sloboda – Margherita, kojeg je i suosnivač. Ušao je u parlament i poslije izbora 2006. Od 2006. do 2008. bio je ministar komunikacija u vladi Romana Prodija.
Gentiloni je 2007. bio među 45 članova odbora za osnivanje Demokratske stranke koja je nastala spajanjem bivše KP, koja se kroz godine pretvorila u socijaldemokratsku, i Margherite, odnosno dijela bivše Demokršćanske stranke. Izabran je i na parlamentarnim izborima 2008., kao i na onima 2013. kao član Demokratske stranke. Kada je premijer Matteo Renzi poslao Federicu Mogherini na dužnost europske ministrice za vanjske poslove, pozvao je Gentilonija u listopadu 2014. da je zamijeni na polužaju talijanskog šefa diplomacije. Na čelu talijanske diplomacije Gentiloni se istaknuo umjerenim stajalištima u kriznim situacijama.
Iz katoličke obitelji
Dobar je prijatelj s američkim državnim tajnikom Johnom Kerryjem, ali i s ruskim šefom diplomacije Sergejem Lavrovom. Gentiloni pripada grofovskoj obitelji Gentiloni Silveri, plemićima iz mjesta Filottrano pokraj Ancone, Cingoli i Macerata (svi u regiji Marche). Dio obitelji preselio se u Rim. Među njima poznat je Vincenzo Ottorino Gentiloni po čijem imenu je nazvan i sporazum s početka 20. stoljeća kojim je omogućen ulazak katolika u talijanski politički život. Grof Vincenzo Ottorino Gentiloni vodio je Katoličku uniju, a papa Pio X. mu je povjerio i upravljanje talijanskom katoličkom izbornom unijom. Grof Gentiloni podupirao je monarhiju i vladu protiv socijalista, marksista i anarhista, te štitio tradicionalne katoličke vrijednosti. Kao glavni predstavnik katoličkih političara, potpisao je 1912. godine s tadašnjim premijerom Giovannijem Giolittijem sporazum o odnosu prema katolicima i Crkvi. Novi talijanski premijer Gentiloni oženjen je arhitekticom Emanuelom Mauro.
>> Renzi i službeno više nije premijer Italije
