Nekako se poklopio posjet ministra obrane hrvatskim trupama u Afganistanu, ranjavanje našeg vojnika i Vladin prijedlog odluke o povećanju hrvatskog sudjelovanja u misiji ISAF, o kojem bi ovih dana treba trebao glasovati Sabor. Javnost je iznimno osjetljiva i podijeljena kad je riječ o potrebi sudjelovanja hrvatskih vojnika u toj misiji ima onih koji bi ga potpuno zabranili, potom onih koji bi u Afganistan poslali još vojnika, ali i onih koji bi vojsku poslali i u Irak (tih je zasad ima najmanje).
Neshvaćanju i podijeljenosti u vezi s ulogom HV-a u ISAF-u svakako pridonosi činjenica da Ministarstvo obrane u nekim slučajevima ne obavještava javnost o promjenama u misiji (premještaj u Kandahar) ili opasnim situacijama u kojima se naši vojnici nađu (pucnjava sjeverno od Mazar-i-Sharifa). "Ulje na vatru" dolijevaju i najviši dužnosnici koji, iz neznanja ili zbog političkih kalkulacija, daju izjave koje ne odgovaraju uvijek stanju na terenu ili zamagljuju bit problema.
Među takvima se često nalazi predsjednik Stjepan Mesić, što i ne bi bilo toliko važno da on nije vrhovni zapovjednik te bi kao takav trebao biti upućen u vojna pitanja. Tako je, nakon što su pripadnici HV-a prebačeni u nesigurniji jug Afganistana, naglasio da se narav misije nije promijenila i da je ona i dalje "promatračka i instruktorska, a ne ratna" te da hrvatski vojnici "nemaju funkciju da bi morali ratovati na bilo koji način". Sudjelovanje u misiji ISAF od samog početka nije bilo promatračko jer Hrvatska promatrače, koji su nenaoružani, šalje samo u misije UN-a, dok u Afganistanu sudjeluju naoružani vojnici. A da narav misije nije ratna, odnosno borbena, u čemu se s predsjednikom Mesićem slaže i ministar obrane Berislav Rončević, u jednoj mjeri već su opovrgnula tri incidenta u kojima su se našli naši vojnici, a u posljednjem je skupnik Goran Špehar lakše ranjen.
Otkrio detalje
Upravo je taj vojnik otkrio i detalje o onome što zapravo dio naših vojnika, koji djeluju u operativnom mentorskom timu za vezu (OMLT), radi u Afganistanu, a što se skriva iza službenog objašnjenja da obučavaju Afganistansku vojsku (ANA). Špehar je bio u pješačkoj patroli, što mu je svakodnevni posao i, nakon što su američki avioni bacili nekoliko bombi na položaje pobunjenika, njegova jedinica krenula je u čišćenje sela. Sam je izjavio kako je u čišćenju išao naprijed, uz američke specijalce, kada su pobunjenici počeli pucati na njih, kojom je prigodom i ranjen.
Pada u vodu
Njegova izjava upozorava na to da hrvatsko djelovanje u Afganistanu ima elemente borbene misije, pa čak i da hrvatski vojnici, zajedno s Amerikancima, predvode akcije ANA-e. Tu pada u vodu i objašnjenje iz MORH-a da "pripadnici Oružanih snaga RH mogu borbeno djelovati jedino u samoobrani". Naime, zalaženje u neprijateljski teritorij i čišćenje sela od pobunjenika ne može se smatrati obrambenim djelovanjem, a kad dođe do puškaranja, tu nije riječ o klasičnoj samoobrani. Iz MORH-a također tvrde da naši vojnici ne sudjeluju u protuterorističkim akcijama. Iz toga proizlazi da traženje pobunjenika po brdima u regiji Kandahar, s namjerom da ih se ukloni iz tog područja, za MORH ne spada u protuterorističke akcije. Govoreći ovaj tjedan o ulozi HV-a u Afganistanu, Mesić je rekao kako je Hrvatska povukla dio svojih vojnika na sjever zemlje, stvarajući dojam da se tako nešto učinilo zbog sigurnosti vojnika nakon Špeharova ranjavanja, što također nije bila istina. Hrvatski vojnici iz Kandahara su se vratili na sjever zato što je postrojbi ANA-e koju mentoriraju istekao mandat na jugu, pa su se zajedno vratili u matičnu bazu. A isto tako bi opet mogli otići na jug kada na njih ponovno dođe red.
Ne odlučuje
Dakle, nije ih Hrvatska povukla jer ona uopće u tome ne odlučuje, nego je odluka na zapovjedništvu ISAF-a, koje hrvatske vojnike može razmjestiti u bilo kojem dijelu Afganistana.
Predsjednik također već neko vrijeme upozorava da u slučaju opasnosti od pogibli ima mogućnost povući vojnike u Hrvatsku, ali nije naznačio što bi to trebalo podrazumijevati, s obzirom na to da nedavno ranjavanje vojnika ne smatra opasnošću. O povlačenju se zapravo i ne razmišlja, nego se predlaže povećanje broja vojnika u Afganistanu. Odustati u ovom trenutku kada NATO i zemlje koje najviše vojnika daju u misiju ISAF gotovo preklinju ostale da pojačaju svoje sudjelovanje, moglo bi za posljedicu imati to da Hrvatska ostane bez pozivnice za članstvo 2008. godine. No, pitanje je hoće li se za povećanje dobiti dovoljna podrška u Saboru, koji odlučuje o slanju vojnika izvan granica RH. Potrebna je dvotrećinska većina svih zastupnika, a neke opozicijske stranke već su najavile da će ih trebati dugo uvjeravati u ispravnost takve odluke. Jesu li na njihov stav utjecale izjave dužnosnika koje ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu?
Nisu fantomi, nego fighting falconi
Da Mesić počesto nije kvalitetno obaviješten o vojnim pitanjima, pokazuju i njegove izjave vezane za nabavu novih borbenih aviona za potrebe HRZ-a. Naime, već je u nekoliko navrata posljednjih godina američki F-16, koji konkurira kao jedan od dva najizglednija aviona za HRZ, nazvao "fantomom". Tako je jednom prilikom izjavio da se vode razgovori o kupnji aviona i da "ćemo prijeći na fantome...". F-16 se, naime, ne naziva fantom (eng. Phantom), nego "fighting falcon", a ime kojim se predsjednik koristi odnosi se na također američki avion F-4. Riječ je o avionu koji je 20-ak godina stariji od F-16, koji je SAD umirovio 1996. godine, no kojim se neke zemlje poput Turske i Irana još koriste u manjem broju. Kad bi se Mesića u tom slučaju doslovno shvaćalo, ispalo bi da Hrvatska želi nabaviti prastare avione kojima se praktično nitko više ne koristi.
