Da nije bilo španjolske gripe, možda ne bi bilo ni 2. svjetskog rata, tvrde neki povjesničari koji su se bavili utjecajem te najsmrtonosnije pandemije u svjetskoj povijesti na politiku i mirovne napore nakon 1. svjetskog rata.
Naime, američki predsjednik Woodrrow Wilson i gotovo cijeli američki pregovarački tim koji je u Versaillesu radio na mirovnom sporazumu oboljeli su od gripe.
Wilsonu je u završnici tih pregovora bilo toliko loše da je gotovo umro, a nagađa se da je upravo zato sporazum, za koji je on dobio i Nobelovu nagradu za mir, ostao “pretvrd” za Njemačku, što je 14 godina kasnije proizvelo Adolfa Hitlera i sve zlo što je uslijedilo.
Tek prije nekoliko godina, iz uzoraka što su uzeti iz tijela vojnika koji je bio zamrznut u vječnom ledu, znanstvenici su uspjeli identificirati virus - H1N1, ali i tri njegova gena koji su ovu gripu učinili toliko smrtonosnom.
H1N1 donijeli vojnici
No, ni do danas ne zna se gdje je virus točno nastao, no postoji teorija da se on počeo širiti iz Tibeta 1917. godine. Svijetom je španjolska gripa počela harati dok je rat još trajao, a osobito je koban bio masovni povratak vojnika s ratišta nakon završetka rata. S vojnicima je diljem svijeta stigao i virus koji je u konačnici pokosio gotovo dvostruko više ljudi nego sam rat.
Prvi udar velike gripe i nije bio tako smrtonosan, no kada je prešao u Ameriku, on je mutirao. Brodovima koji su prevozili vojnike, ova opasnija varijanta prešla je u Francusku, zatim i Španjolsku, po kojoj je i dobila ime.
Ta zemlja je u ratu bila neutralna, pa su novine mogle slobodnije izvještavati. Upravo tadašnji španjolski mediji, koji zbog rata nisu bili pod cenzurom, pisali su o novoj epidemiji i njenim posljedicama potpuno slobodno. Upravo tako gripa je i dobila ime.
Bolest je bila strašna. Anegdota kaže da su u Bostonu jedne večeri četiri potpuno zdrave gospođe igrale bridž, a ujutro su tri već bile mrtve.
Najviše su umirali ljudi između 20 i 40 godina, i to u gadnim mukama. Liječnici su bili potpuno šokirani, već nekoliko sati nakon što bi oboljeli pristigli u bolnicu počelo bi krvarenje iz nosa, ušiju, želuca i crijeva. Pluća oboljelih su se punila tekućinom i na kraju bi umirali gušeći se.
Jedan dvanaestogodišnji bostonski dječak koji je prebolio gripu i kojeg je socijalna služba ostavila u bolnici šest mjeseci zato jer se majka nije mogla za njega brinuti, iz bolničkih hodnika je u mrtvačnicu odvozio tijela umrlih.
“Smrt od gripe bila je osobito teška. Oči su im bile otvorene i grčevito su gledale u vis. Mišići na licu bili su toliko zgrčeni da su im lica izgledala groteskno. Bili su obliveni krvlju i fekalijama. U velikim prostorijama znalo je biti i po 300 bolesnih. Zvukovi koje su ispuštali bili su sablasni.
U najgorim danima odnio bih po stotinu tijela u podrum, a mislim da sam ih ukupno prevezao oko pet tisuća”, piše u njegovoj ispovijesti koju je izdiktirao 1980. godine, želeći da njegovo teško iskustvo bude negdje zabilježeno. Mlade i zdrave ljude ubijala je pretjerana reakcija njihovog imunološkog sustava, najbolje su prolazila djeca i starci čiji imunitet nije bio toliko jak.
Bez maske - u zatvor
Dirljivo je i pismo vojnog liječnika pukovnika Roya njegovome prijatelju Burtu, pronađeno u Detroitu 1959. godine. Zaraza je izbila u njegovu vojnom logoru nedaleko od Bostona, u kojem je bilo 50 tisuća ljudi.
Piše kako su se tijekom nekoliko sati na licima oboljelih javljale mrlje od cijanoze, tako da više nije mogao razlikovati tko ima crnu, a tko bijelu boju kože.
U jednom trenutku pred njegovim očima umiralo je čak 20 ljudi, a u najgorim danima umiralo je i po 250 ljudi. Umirali su i liječnici i medicinske sestre, a vrlo brzo više nisu stizali pokapati mrtve. Nije bilo ni lijesova, ni pogrebnika.
Gadno je bilo i u gradovima, gdje su pogrebi ograničeni na deset minuta, a bilo je i pokopa u masovne grobnice jer nije bilo drugog izlaza.
U SAD-u nošenje maske bilo je zakonska obveza, bile su napravljene od četiri sloja guste kirurške gaze, a u nekim gradovima, poput San Diega, kazna za one koji je ne nose bila je 30 dana zatvora. Upravo Amerika u kojoj je oboljelo 28 posto stanovništva, a umrlo 675 tisuća, najbolje je dokumentirala taj povijesni događaj.
Kako se “španjolka” polako gasila, tako su liječnici stjecali iskustvo kako se boriti sa zarazom. Ta iskustva bila su dragocjena u pandemijama 1957. i 1968. godine. No, još uvijek svijet strahuje od velikih zaraza.
Stručnjaci kažu da u posljednje vrijeme osobitu pažnju posvećuju trenutku kada se zaraza pojavi na mjestima gdje ima ratova, sukoba i nemira jer upravo na tim mjestima može doći do mutacija virusa.
1918. godine - Španjolska gripa
Broj oboljelih: više od 500 milijuna
Broj umrlih: 50-100 mil.
Virus: H1N1
Umrlo je oko 3 posto stanovništva, oboljela je trećina. Gripa je harala od ožujka 1918. do lipnja 1920., a najviše je ljudi umrlo u Indiji - 17 milijuna
1957. godine - Azijska gripa
Broj oboljelih: nepoznat
Broj umrlih: 1- 4 mil.
Virus: H2N2
Zanimljivost vezana za ovu gripu jest da se ona pojavila u godini kada je prvi put proizvedeno i primijenjeno cjepivo protiv gripe
1968. godine - Hongkonška gripa
Broj oboljelih: nepoznat
Broj umrlih: 1 milijun
Virus: H3N2
Najblaža od tri pandemije u 20. st. Najviše su umirali ljudi iznad 65 godina i kronični bolesnici. Oslabljeni virus javljao se u još dva navrata
10. jun 2009. godine U svojoj optužnici, Burgermeister prezentira dokaze o aktima bioterorizma koji krše zakone SAD, a koji su počinjeni od strane jedne grupe koja operiše unutar SAD i koja je pod upravom internacionalnih bankara koji kontrolišu američku Centralnuu Banku, kao i WHO, UN i NATO. Cilj tog bioterorizma je sprovođenje masovnog genocida nad populacijom SAD, uz pomoć jednog pandemičnog, genetski inženjeriranog virusa gripe, koji bi trebao biti smrtonosan. Ova grupa je pripojila sebi neke od najvižih kancelarija u vladi SAD. Nikakva teorija zavere ,nego je novinarka istrazila slucaj posto su optuzene farmaceutske kompanije iz Austrije Baxter AG i Avir Green Hills Biotechnology