Institut za istraživanje kuge u Irkutsku, gradu u Sibiru sjeverno od Mongolije, desetljećima čuva izrazito virulentne sojeve uzročnika kuge, antraksa i drugih patogena. Iako je službena svrha takvih ustanova zaštita javnog zdravlja, prema američkoj studiji na koju se poziva New York Post, instituti za istraživanje kuge surađivali su sa sovjetskim programima biološkog oružja. Euronews je o mogućnosti razvoja biološkog oružja na temelju uzročnika kuge razgovarao s Mirkom Himmelom, stručnjakom za biološko oružje sa Sveučilišta u Hamburgu. On upozorava da je ključno razlikovati istraživanja kojima se države pripremaju za obranu od bioloških prijetnji od zabranjenih aktivnosti kojima je cilj razvoj oružja za biološko ratovanje.
Istraživanja biološke obrane, poznata i kao biodefence research, dopuštena su međunarodnim pravom. Njihova je svrha zaštititi stanovništvo od opasnih patogena, primjerice razvojem metoda njihova otkrivanja i suzbijanja. Takva se istraživanja provode u brojnim državama koje imaju odgovarajuće tehničke, ljudske i financijske resurse. Među njima su, navodi Himmel, SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusija, Kina te članice Europske unije, uključujući Njemačku i Francusku.
Problem je u tome što se istraživanja biološke obrane mogu iskoristiti i kao pokriće za razvoj biološkog oružja. Ista područja znanstvenog rada mogu, ovisno o cilju i načinu provedbe, služiti zaštiti stanovništva ili razvoju sredstava za napad. Države ne objavljuju detaljne informacije o eventualnim ofenzivnim programima biološkog oružja, ističe Himmel. Ipak, postoje sumnje da takve programe provode pojedine zemlje. SAD posebno sumnjiči Kinu, Rusiju, Sjevernu Koreju i Iran. Te sumnje, međutim, ne treba poistovjećivati s potvrđenim dokazima o postojanju operativnog biološkog oružja. U slučaju laboratorija u Irkutsku, povijesna povezanost instituta sa sovjetskim programima, kako se navodi u američkoj studiji koju prenosi New York Post, sama po sebi ne dokazuje da se u toj ustanovi danas razvija biološko oružje.
Himmel je za Euronews objasnio i kako bi se uzročnik kuge teoretski mogao iskoristiti u biološkom napadu. Kada bi neka država, unatoč međunarodnoj zabrani, razvila biološko oružje u kojem bi uzročnik kuge bio aktivni agens, izložene osobe mogle bi oboljeti od plućne kuge nakon udisanja aerosola koji sadržava patogen. Plućna kuga zahvaća dišni sustav, a može se prenositi i među ljudima putem zaraznih respiratornih kapljica. Riječ je o ozbiljnom obliku bolesti koji zahtijeva brzo prepoznavanje i liječenje. Prema Himmelovim riječima, s obzirom na to da su eventualni ofenzivni programi uglavnom tajni, može se pretpostaviti da bi planovi za uporabu uzročnika kuge mogli uključivati njegovo raspršivanje u obliku bioaerosola, odnosno sitnih čestica ili kapljica u zraku, primjerice iz zrakoplova ili eksplozivnih naprava. Takav scenarij stručnjak opisuje kao teorijsku mogućnost, a ne kao potvrdu da neka država doista raspolaže takvim oružjem ili da priprema njegovu uporabu.
Prema trenutačno javno dostupnim informacijama, nisu poznati državni arsenali ofenzivnog biološkog oružja, objašnjava Himmel. No upravo je nedostatak učinkovitog međunarodnog nadzora razlog zbog kojeg nije moguće sa sigurnošću utvrditi provode li pojedine države tajna istraživanja. Konvencija o biološkom oružju, koja je stupila na snagu 1975. godine, međunarodni je sporazum kojim se zabranjuje razvoj, proizvodnja i skladištenje biološkog oružja. Međutim, za razliku od nekih drugih međunarodnih sporazuma o kontroli naoružanja, ona nema mehanizam provjere kojim bi se sustavno utvrđivalo poštuju li sve države svoje obveze. "Zbog nedostatka sustava verifikacije u Konvenciji o biološkom oružju, civilnom društvu nejasno je provode li države istraživanja biološkog oružja i u kojem opsegu", upozorava Himmel.
FOTO Preminuo je legendarni Goran Bare, a ovo je bio njegov život u slikama
rusi oduvjek optužuju druge za to što sami rade..bio-labaratoriji u Ukrajini?