Povodom strašne beogradske tragedije, nesreće i zločina mnogi opet potežu pitanje kompjutorskih igrica punih nasilja i ubijanja. Što se toga tiče, u jedno sam čvrsto uvjeren: takve igre “pomažu” djeci i tinejdžerima koji ih igraju da prevladaju urođenu odbojnost ljudskih bića prema ubijanju drugih ljudskih bića
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
E, moj Pofuk... Naravno da su krive videoigre, a nikako nisu krivi redom: moderni način života, otuđenost djece od roditelja, kultura u kojoj je svako dijete istovremeno i nježna pahuljica i genijalac, virtualni život na društvenim mrežama, nemogućnost djece da se adekvatno nose sa životnim pritiscima, stav da svi imamo pravo na apsolutnu sreću i uspjeh, pritisci okoline, kultura izbjegavanja bilo kakve odgovornosti, nesposobnost sagledavanja čak i najočitijih posljedica svojih djela... Ali neka si ti to nama sveo na videoigre.