Kako su se tresla dva brda, nije izgledalo da se ispod divljeg odlagališta smeća u Gospiću neće izroditi barem neki miš, da ne ispadne šekspirovski: mnogo vike, a nizašto. Tako, zasad, stoje stvari, sudi li se po tome kako je Sabor amnestirao vlasti i kako su građani ocijenili aktere. Prema prvim sondažama, među strankama je ostao status quo: HDZ je nešto izgubio, a SDP nije dobio na vagi, nego je i sam pao na najnižu težinu posljednjih godina. Za Plenkovića se priča da je na nekoj dijeti, što se uvijek vidi iz priloženoga, otvore li znatiželjnici neki televizijski kanal, iz kojeg izlazi svaki put, kao iz paštete. Ministrantima je dao da pročitaju pokoji psalam u njegovu slavu, ali u bitnome, šef Vlade vlada državom kao da ju je dobio oporučno u vlasništvo. Što čini glavna konkurencija u oporbi? Umjesto da na primjeru Gospića vadi otpad iz države, bavi se lokalnim smećem i daje nove dokaze da nije sazrela da državom upravlja. Sondaže ne moraju biti konačno mjerilo, ali zaslužuju da ih se ozbiljno uzme u obzir, ako im se ne vjeruje do posljednjeg zareza. A one pokazuju da SDP kreće u izbore, kad god bili u sljedećih 20 mjeseci, s najnižeg rejtinga u posljednje vrijeme, i s predsjednikom koji se nije nametnuo kao vođa ljevice.
Kriza s otpadom otkriva moralnu i političku bijedu današnje politike. Lički župan, njena slika i prilika, zapravo se ruga Plenkoviću i HDZ-u; dok se oni preznojavaju kako da Gospić oslobode od smeća, a sebe od odgovornosti pred narodom, on se zabavlja na rođendanu jedne (ne)poznate dame.
Otvori KEKS Pay
