'Prema otpadu se treba odnositi kao prema resursu, a ne kao prema smeću'

naslov je najava novog saborskog preslagivanja.

proizvodimo puno previše smeća i to moramo platiti. sad se pravimo slijepi i gluhi, al u dućanu tako rado posegnemo za pvc vrećicom, jer smo prelijeni da bi jednu platnenu stalno nosili sa sobom kad idemo u dućan. volimo sve fino pakirano, uzimamo što manje pakirane komade, bilo da je to sir, meso, salama, povrće, jer onda lakše raspoređujemo. mlijeko, piće, tzv. voda iz boce, sve je to ogroman volumen otpada, a nas to nije briga, mi tetrapak samo lukavo spustimo u kantu za smeće, već će to 'netko' nekam odnesti. bajke o nekakvoj velikoj vrijednosti otpada neka dobrović i ekipa pričaju nekom drugom, mi znamo kakve vrijedne stvari ostavljamo u otpadu. elektronički otpad nam bez naknade uzmu, i većinu ostalog opasnog otpada, baterija, guma, papira, naš najveći problem je miješani komunalni otpad. a njega je najbolje i ekološki (da, ne biste vjerovali!) ispravno spaljivati. i to ne u cementarama, već isključivo u specijaliziranim spalionicama. uz naravno odgovarajuće filtere. usput dobite nešto energije za staklenike (zagreb ih je pun, ne...), pa nešto za struju, i eto, napol vam se isplati u startu. problem otpada je problem gradova, ne cijele države, nije to nacionalni problem. kad bi se mi držali nekih regula, da ono što se otpada proizvede na nekom području da ga se i tamo mora zbrinuti i riješiti, vrlo brzo bi se našlo rješenje i način da se to provede. ovako, kad bogati dubrovnik može platiti nekoj slavonskoj općini da primi i taloži du otpad na svojem području...