Susret dvaju odličnih prijatelja početkom ožujka, ugostitelja iz Brtonigle Nine Kernjusa i poznatog istarskog turističkog radnika Guide Schwengersbauera bio je nalik svim prethodnima. Neobičan je bio jedino izbor pića koje su to poslijepodne 7. ožujka stari prijatelji ispili, svaki po jedan whiskey s colom.
“Ne znam kako im je to palo napamet, Guido nije pio već 20 godina, kao da su nešto slutili…”, zapisala je njegova supruga na Faceu tri tjedna kasnije, u trenutku kad je vlasnik kultne konobe Astarea već postao “prva žrtva koronavirusa u Hrvatskoj”, a u turističkim krugovima omiljeni Guido ležao u bolnici. Liječio se u pulskoj bolnici, potom i u Klagenfurtu, ali opaki virus nije poštedio ni tog snažnog, visokog muškarca. Austrijanac koji je davno postao Istrijan i za kojeg malo tko u našem turizmu nije znao, otišao je u 71. godini. Za sobom je ostavio suprugu i četvero djece, dvije kćeri iz prvog i dva sina iz drugog braka.
U Istru ga je početkom sedamdesetih doveo posao turističkog vodiča. Dogodila se ljubav i Istra je postala njegov novi dom, ali i njegova životna preokupacija. Ostao je raditi u turizmu, prvo kao turistički animator, kasnije na raznim poslovima, ali cijelo vrijeme u istoj misiji: promociji Istre. Uvijek pomalo iz drugog plana, kao desna ruka vodećim turističkim ljudima Istre, nikada nije isticao svoje zasluge, a, nažalost, za života nije došao na red da mu se javno oda priznanje za sve što je činio za turizam. Pogotovo, recimo, u prvim poratnim godinama kada ga je potpisnica ovih redaka upoznala i kad je već sama lijepa riječ o našem turizmu, ako je izgovori stranac, bila zlata vrijedna.
VIDEO Kako se brinuti o osobama sa sumnjom i potvrđenom zarazom koronavirusom?
A Guido za svoju Istru nije štedio ni snagu ni riječi. Svi će se turistički radnici, koji danas imaju samo lijepe riječi o ovom entuzijastu, složiti da je turizmu više dao nego što je zauzvrat dobio. Kako to već biva, velikom, dobroćudnom Austrijancu, kojemu nikad ništa nije bilo teško, nitko nije rekao ni koliko je bolji od cijele plejade turističkih radnika s raznim menadžerskim i političkim titulama. Kao ni to da je bio posebno omiljen među hrvatskim turističkim novinarima…
Veliki čovjek,veliki prijatelj. Imao si dugu plavi kosu sa osmjehom ns licu. Prijatelju laka ti zemlja.