Roditelji dječaka s autizmom: Naše je dijete bez pomoćnika u nastavi potpuno bespomoćno

Nema tu socijalizacije u redovnoj nastavi. Djeca su takva kakva jesu i mora se prihvatiti činjenica da prilagođene škole za djecu s posebnim potrebama zjape prazna jer roditelji ne žele prihvatiti činjenicu da im je dijete drugačije. Ne razmišljaju o dobrobiti svojeg djeteta već samo o tome kako je to "sramota". Takva djeca uz prilagođeni program daju svoj maksimum i opet ne uspijevaju pratiti program zbog čega su jako nezadovoljna dok su ostali učenici nezadovoljni s njima jer ih "koče" u učenju. Pod odmorom su djeca s posebnim potrebama većinom izdvojena od ostale djece jer jednostavno nisu prihvaćena, nema tog pedagoškog pristupa koji to može promijeniti koliko god to "stručnjaci" govore. Sve u svemu nema tu neke sreće za nikoga s takvim načinom rada s djecom za posebne potrebe. Ukoliko roditelji misle da ime treba asistent kojeg nisu dobili mogli su sami sjesti u klupu sa svojim djetetom i pomoći mu.

Dijete je jadno, ali takva djeca kao i djeca s Down sndromom spadaju u posebne skole. Ovako se svi moraju prilagoditi njima i to definitivno nije dobro. Mozda je empaticno, ali nije dobro.

"U razgovoru za Večernji list dječakov otac rekao je kako njegov sin nije plakao zato što nema asistenta, nego zato što je jako senzibilan, smeta mu buka i ne osjeća se dobro kad ima puno ljudi." I sad bi sese cijela skola trebala prilagoditi djetetu koje ne podnosi ljude I buku? Posaljite ga u specijalnu skolu a ne da u razredu punom normalne djece stalno place, radi buku, trese stolicom I razgovara na glas sam sa sobom.

gdje je ozbiljnost i briga roditelja za dijete sa posebnim potrebama? gdje mu je glava, kad dijete koje nažalost ima neki hendikep, kad to dijete gura u školu sa 'normalnom' djecom, koja vide i osjećaju da su ovi različiti, i na njima se iskaljuju. budimo objektivni, tu nesretnu djecu u 'normalnom' razredu ne čeka ništa dobrog, ništa lijepog, samo jad, bijeda, očaj, nesigurnost, apatija, kompleksi, koji s vremenom se razvijaju u nešto jako opasno po samo dijete. nekad roditelji nisu imali tolki utjecaj na to kud će im dijete biti upisano, pa su službe uglavnom pravilno procijenile tko kud može ići. dobrobit djeteta treba biti uvijek na prvom mjestu. nažalost, autizam, down, su stanja koja djeci ne daju baš neku priliku u sredini koja je 'normalna'. djeca jako brzo skuže da su različita, da ona ne mogu sve ono što mogu drugi, i tu kreće njihova agonija. a među 'svojima' nemaju te probleme, oslobođeni su jednog tereta kojeg ionako ne mogu nositi sama. jedini problem su roditelji, koji zbog svojeg komfora svoje dijete osude na patnju, i za sve nedaće krive druge. svi bi se trebali više potruditi oko njihovog djeteta, od njih samih. za svaki neuspjeh kriv je netko drugi. dijete, čije je ono, kome ono pripada, kako mu pomoći? al pomoći? sigurno ne na ovaj način. nekako zaboravljamo da su djeca jako gruba, bezosjećajna, ako im se pruži prilika nekog zlostavljati, budu bez ikakvih problema to radila.

A ako su asistenti toliko bitni onda im svima dajte ugovore o radu da ljudi kak i svi u školi imaju pravo na božičnicu, regres, prijeviz i dar za djecu. A ne većeni davati nekakve ugovore o djelu gdje nemaju ništa od toga i gdje se osjećaju diskriminirano naspram drugima. Pitanje je zašto se nije riješilo to da svi imaju ugovore o radu nego ih neki imaju a neki nemaju???

Definitivno treba djecu sa posebnim potrebama u posebnu školu.

Ovo dijete se neće socijalizirati jer je naviknuto biti doma sa roditeljima koji su mu prilagođavali cijelu njegovu okolinu njegovim potrebama. Sada najedanput treba biti u školi punoj djece gdje buka i galama smetaju i manje osjetljivoj djeci a nee jednom autistu. Stručni rad sa djecom koja imaju određene poteškoće, na žalost, izostaje u mlađoj dobi, odnosno od trenutka kada se primjeti da sa djetetom nešto nije u redu. Usmjeravanje takve djece u redovite škole je živa muka za škole, jer ih ne smiju odbiti, mučenje za roditelje koji imaju očekivanja da se prema njihovom djetetu odnosi onak kako je to doma, a najveća je to muka za dijete koje razumije da se od njega nešto očekuje a ono to ne može postići pa postaje frustrirano i situacija se pogoršava iz dana u dan. Ima puno djece sa poteškoćama koja su u stanju pratiti redovitu nastavu a asistenta trebaju samo recimo zbog fizičkih barijera, ali na žalost, ima i djece koja to nisu u stanju niti sa pet asistenata. Zato roditelji, budite realni.Znam o čemu govorim, imam dijete sa poteškoćama.

Sendvicari brane pokvareni sustav.Kada se javnost pobuni na bilo koju nepravdu) odmah se pronadje rjesenje (novac).Nakon toga-Zna se hvalospjevi.Ovo je vidjeno bezbroj puta.

Iz Osijeka sam. Moje dijete je išlo u školu sa jednim takvim slučajem. Jako sam nezadovoljan jer se nastava loše odvijala. Čak i uz asistenta u nastavi to je djete radilo cirkuse. Mali je upao u "normalnu" šlu jer roditelji nisu htjeli priznati da dijete ima posebene potrebe i jer je to danas moderno kod urbanih levičara da njihova posebna djeca (tako je to kada konzumiraš opijate za vrijeme terudnoće jer je to moderno i jer to rade svi u tvome društvu) idu u normalnu školu (ometati ostalu djecu). Mislim da je najjači adut ipak bila drugarica sestrična koja sjedi u EU parlamanetu i vedri i oblači u lokalnoj podružnici važne partije. Stvarno mi je žao tog djeteta ali mi je još viže žao ostale djece koja su trebala imati "normalnu" nastavu. Svaki dan kada bi moje djete došlo kući prvo bih dobio referat što je taj mali "posebni" taj dan napravio. Srećom mi u Osijeku smo ga se riješili jer se drugarica mama preselila u ZG raditi nešto jako važno u ured za manjine. Žao mi je sada onih koji idu u gimnaziju s njim. NE bih se iznenadio da ambiciozni roditelju ga uspiju upisatu u ZG na neki društveno-humanistički fakultet jer je mali "tako genijalan" i ima izmjeren IQ 158 kada mu piri ventilator sa strane, kada sluša točno određenu glazbu i pored njega svijetli zelena lampa. Još samo treba zanemariti njegove ispade agresivnosti prema curicama. Inače ništa strašno. Onaj čije dijete to nije preživjelo nas nikada neće razumjeti i osuđivati će nas kao netolerantne.

Šuica zna sa demografijom! Obitelj neka migrira u Njemacku, Irsku....dok se i ta vrata ne zatvore, ako zele sinu bolju buducnost.

Roditeljima bih preporucio rad Dr Klinghartd-a koji govori o mogucnosti poboljsanja stanja djece sa autizmom sa odredjenim dodacima prehrani, posebnom prehranom ali uz drasticno smanjenje izlozenosti EMF-u, tj. bezicnoj tehnologiji.

Tužno, ne samo nebriga sustava, nego i neosjetljivost cijelog društva na nepravde; proklamirana zaštita najslabijih društvenih skupina, dolazi na red tek nakon što se namire, legalno i ilegalno, najpokvareniji i najpohlepniji u društvu. Za razne nepotrebne agencije, parazitske stranke, bezbrojoj dužnosnika bez dužnosti, bijele, crne i sive fondove novca ima u izobilju, ali za izdvojiti novac za asistente djeci, novca nema ili ga daju na kapaljku. Mi smo bolesno društvo bez budućnosti!