Hrvatski biskupi uspjeli su postići da i novi zakon o medicinski pomognutoj oplodnji ide u redovitu saborsku proceduru, umjesto u hitnu, kako je to ministar zdravlja Rajko Ostojić nedavno bio obećao. Zbog toga su biskupi zadovoljni, a nevladine udruge nezadovoljne. Jelena Koprić iz Udruge Roda ističe kako su strašno razočarani što je ministar Ostojić podlegao pritisku i zakon poslao u redovitu proceduru jer to znači još puno izgubljenih mjeseci za parove koji čekaju liberalizaciju zakona kako bi do željenog djeteta lakše mogli doći.
– Između dva čitanja zakona može proći i šest mjeseci, a čeka se već dvije i pol godine na novi zakon i pitanje je koliko će se to sve otegnuti – ističe aktivistica. Ministar Ostojić je ipak ispunio drugo obećanje kad je zaključio "gej je okej" i to je pobjeda udruga: i žene bez partnera moći će na oplodnju ako su neplodne. No, spornih pitanja ima još. Za udrugu Roda sporno je i to što se ograničava broj jajnih stanica kao i broj oplođenih stanica na 12.
– Nemoguće je stimuliranjem ovulacije dobiti točno određen broj stanica. Broj oplođenih stanica trebao bi određivati liječnik, ovisno o medicinskim indikacijama, to ne bi smjelo biti zakonom propisano kao što to nije ni u drugim oblicima liječenja – kaže naša sugovornica. Treće je sporno pitanje anonimnost donora. Prema prijedlogu koji je Vlada poslala u Sabor, naime, dijete će imati pravo doznati ne samo da je rođeno u medicinski pomognutoj oplodnji nego i tko mu je biološki otac.
– Iskustva drugih zemalja pokazuju da donora gotovo uopće nema ako im nije zajamčena anonimnost, a broj se postupaka umjetne oplodnje u tom slučaju jako smanjuje. U Češkoj, primjerice, otac djeteta je onaj koji je dao suglasnost da prihvaća genetski materijal donora. Ni Europska konvencija o pravima djeteta, na koju se ministar poziva, ne govori o pravu djeteta da zna tko je njegov biološki otac – kaže J. Koprić.
Aktivisti se zalažu i da broj postupaka oplodnje u kojima se ne koriste lijekovi bude neograničen jer je jedini trošak rad liječnika. Vlada, pak, predlaže da država financira samo dva takva postupka i četiri uz pomoć lijekova. Parovima onda preostaje da sami nađu novac, 5000 kuna za prirodnu ili 15.000 za oplodnju uz pomoć lijekova, pa su bogatiji u prednosti.
na tribini o toje temi moglo se čuti argumenata u svim pravcima. No i potresne ispovjesti primalja i sestara o tome kako se na žene radi nesmiljeni pritisak od zdravstvene struke da prihvate umjetnu oplodnju iako te jake hormonalne terapije izazivaju poboljevanje žena od karcinoma, osteoporze i kardiovaskularnih bolesti!