Pokolj u Münchenu pokazuje tri stvari: da u Europi postoji strah od terorističkih napada džihadista, da ne mora svaki oružani napad biti povezan s radikalnim islamistima, ali da će policija i druge službe sigurnosti tretirati svaki oružani napad iznimno ozbiljno, kao da se radi o terorizmu najgore vrste. Počinitelj minhenskog masakra nije povezan s terorističkom organizacijom ISIL, niti se njome inspirirao, već je, čini se, bio mladić pomračena uma, s ozbiljnim psihičkim problemima. Policijski izvori tvrde da je bio opsjednut masovnim ubojicama, među ostalim navodno i norveškim radikalno desnim teroristom Andersom Breivikom.
U svakom slučaju, radi se o tragediji u kojoj svatko normalan želi odati počast nevinim žrtvama i iskazati suosjećanje s obiteljima žrtava. U jednom trenutku u petak predvečer svi su, od bavarske policije do medija diljem svijeta, računali s pretpostavkom da bi se moglo raditi o još jednom terorističkom napadu povezanom s terorističkim organizacijama ISIL ili al-Qaida, koje siju smrt i strah diljem svijeta. Činjenica da su svi krenuli od te pretpostavke govori o stanju sigurnosti danas u Europi.
Policijske i druge sigurnosne službe jednostavno ne žele ništa prepustiti slučaju. U Bruxellesu je u četvrtak policija izvela veliku antiterorističku akciju u centru grada zbog sumnje da čovjek koji usred ljeta nosi zimski kaput ispod kojeg vire žice možda ima namjeru izvesti teroristički napad, no ubrzo se ispostavilo da je to bio student koji mjeri radijaciju. Bavarska policija preksinoć je zbog jednog pomahnitalog ubojice blokirala praktički čitav München.
Ponašanje policije i službi je razumljivo i potpuno profesionalno. Moraju puhati i na hladno jer je nakon Nice, primjerice, francuska policija bila kritizirana da je mali broj policajaca na ulici (navodno njih 45 na javnom okupljanju 30.000 ljudi) omogućio teroristu u jurećem kamionu da toliko dugo gazi pješake. Oprez, kao posljedica straha od terorizma, danas se osjeća na sve više europskih ulica.
