Nadia Murad i Lamia Aji Bashar su Jezitkinje iz Iraka, dobitnice Nagrade Saharov za slobodu misli za 2016. godinu, odlukom zastupnika Europskog parlamenta. Obje su preživjele seksualno ropstvo kada su ih oteli pripadnici terorističke organizacije Islamske države i danas su glasnogovornice svih žena koje je ISIL seksualno zlostavljao. U ekskluzivnom razgovoru za Večernji list, nakon što im je predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz uručio Saharovu nagradu, Nadia i Lamia govorile su o strahotama koje su prolazile u ISIL-ovu logoru u gradu Mosulu.
Natjecanje u silovanjima
– Taj dan nikada neću zaboraviti. Ostat će zacementiran u mojoj glavi do kraja života – kroz suze govori Nadia prisjećajući se 3. kolovoza 2014. godine kada su pripadnici ISIL-a ušli u selo Kočo, u provinciji Sinjar u Iraku.
– Bilo je rano jutro. Nitko nije ni slutio što će nam se dogoditi. Živjeli smo lijepo i u miru. Odjednom su se, niotkuda, stvorili teroristi. Čim su upali u selo, ubili su sve muškarce. Nakon toga su sve žene i djevojke zarobili. One starije, njih osamdesetak, među kojima je bila i moja majka, odmah su ubili. Ubili su i šestero moje braće – tužnim i tihim glasom ispričala je Nadia svoju tragediju. Kaže kako nikada u životu neće skinuti crninu, a veselje i osmijeh s njezina lica ISIL-ovci su zauvijek maknuli onog trena kada su joj ubili roditelje i braću.
– Nismo znali kamo nas voze. Utrpali su nas u autobuse kao stoku. I danas, kada se sjetim njihovih lica, osjetim strah. Čim je autobus krenuo, pojavio se njihov vođa, na žalost Iračanin, moj zemljak, i držeći nož u ruci zaprijetio: “Od danas ste ropkinje. Vi ste vlasništvo Islamske države. Mi s vama možemo raditi što hoćemo. Onima koje ne budu slušale odrubit ćemo glavu.“ Vozeći se u autobusu, dok su nam još u glavama odzvanjali krikovi naših najmilijih koje smo zauvijek izgubili, kao i izrečene prijetnje, počela su silovanja. Izmjenjivali su se i iživljavali nad nama. To je bilo strašno. Ne dao Bog da se to ikome dogodi. Najgori je osjećaj kada te siluju. Osjećaš se kao da si nitko i ništa – prisjeća se Nadia najgorih trenutaka u svom životu te ističe kako je u logoru svaki dan nekoliko puta bila seksualno zlostavljana.
– Silovao me tko je stigao, borci iz svih dijelova svijeta, iz Iraka, s Bliskog istoka, Europe i zemalja Balkana. Natjecali su se koji će silovati više žena jer vjeruju da onaj tko siluje kršćanku ili Jezitkinju ide u raj – govori Nadia te ističe da je sretna što je preživjela i što može prenijeti glas tisuća žena koje su žrtve ISIL-a diljem svijeta.
Poznato je da je jezidska zajednica u Iraku izložena genocidu već više od dvije godine. Mnogi su Jezidi ubijeni, dok je oko pet tisuća jezidskih žena i djevojaka prisiljeno živjeti u ropstvu. Sve su seksualne robinje. Nadia je jedna od rijetkih sretnica koje su se uspjele izvući iz kandži najokrutnijih terorista 21. stoljeća i pobjeći u studenome 2014. godine.
– Pomogla mi je jedna obitelj koja me prokrijumčarila iz područja pod nadzorom ISIL-a, najprije do izbjegličkog kampa u sjevernom Iraku, a potom i do Njemačke, gdje sam ostala živjeti i boriti se za prava žena koje su seksualno zlostavljane – govori Nadia, koja je nedavno bila u Hrvatskoj na jednom simpoziju o seksualnom zlostavljanju žena.
– Prije tri mjeseca bila sam u Hrvatskoj i sudjelovala na simpoziju. Upoznala sam mnogo žena iz Hrvatske i iz BiH koje su u srpskim logorima prošle istu torturu kao i ja. Razmijenile smo iskustva i, moram priznati, mnogo su mi pomogle, iako i one, 20 godina nakon tragedije koja ih je pogodila i dalje imaju traume. Ono što želim istaknuti jest da sam se u Hrvatskoj osjećala posebno sigurnom. Naime, za sve vrijeme mog boravka u Hrvatskoj nisam vidjela ni jednu osobu s Bliskog istoka, osobu duge brade koja bi me podsjetila na ISIL-ovce, a baš takve muškarce svakodnevno srećem u Njemačkoj i u ostalim europskim gradovima – kazala je Nadia.
Iako je nasilje nad ženama neodvojivi dio rata, kada je u pitanju teroristička organizacija Islamske države, nema ničeg slučajnog u porobljavanju i zlostavljanju tisuća zarobljenih žena.
Medijski institut za istraživanje Bliskog istoka, koji nadgleda online aktivnosti islamističkih militanata, objavio je opsežnu analizu prakse džihadista da koriste seksualno roblje. Podatke su prikupili iz islamskih priopćenja i s društvenih mreža, a zaključak je da je riječ o dobro organiziranom sistemu kupoprodaje ženskih robova.
Izvještaji o tome kako Islamska država zarobljava žene koje zatim tjera da služe kao konkubine džihadistima, počele su izlaziti u javnost nakon što su militanti zauzeli sela u sjeni iračke planine Sinjar, koja naseljavaju Jezidi, a to je manjina koja govori kurdski i čija vjera počiva na vremenu prije dolaska islama, a fundamentalisti ih smatraju otpadnicima. Silovanje Jezitkinja i kršćanki, isilovci opravdavaju činjenicom da su zbog tog čina bliže Bogu i da ih čeka vječni raj. Nakon seksualnog zlostavljana žene su prodavali u roblje i to na tržnicama, doslovno kao komade mesa. Cijene su varirale ovisno o vjeri, godinama i izgledu. Najjeftinije su bile kršćanske i jezidske žene koje su prodavali za samo 20 eura, dok su najskuplje bile djevice i djevojčice od 13 do 15 godina, koje su prodavali za 50 eura.
Kao i Nadia Murad, i Lamia Aji Bashar prošla je isti pakao u rukama ISIL-a. Na prvi pogled jasno je da je riječ o ženi koja je preživjela veliku traumu, riječi joj teško izlazile iz usta, sklanja pogled, okreće glavu... Osim seksualnog zlostavljanja, Lamia je tijekom bijega naletjela na minu. U eksploziji je ubijena djevojčicu od osam godina i djevojka od dvadeset godina, a Lamia je ostala slijepa na jedno, s ožiljcima po cijelom licu.
Pronašla mlađeg brata
– I da sam izgubila oba oka, vrijedilo je pobjeći, izašla sam živa iz toga pakla. Mislim da sam ipak sretnica – kazala je Lamia ističući kako od Europe i međunarodne zajednice očekuje da za jezidsku zajednicu formiraju sigurnu zonu, pod međunarodnom zaštitom, te da se slučaj genocida nad Jezidima iznese pred Međunarodni kazneni sud kako bi cijeli svijet bio upozoren na zvjerstva kojima su izloženi te kako bi se takva zlodjela u budućnosti spriječila.
– Pozivam Europu i svijet da grozote kao što je pokolj Jezida nikad više ne dopusti. Molim za pomoć svim ženama koje su silovane i seksualno zlostavljane. Mi smo uspjele doći u Europu i imamo adekvatnu socijalnu pomoć, ali na tisuću žena i danas živi pod šatorima i u improviziranim logorima, a nerijetko posegnu za samoubojstvom kao bijegom od nepodnošljiva života – naglasila je Lamia. Ova joj je nagrada donijela i trenutak navjerojatne sreće. Naime, na svečanosti u Europskom parlamentu u Strasbourgu bio je i njezin mlađi brat, koji boravi u jednom izbjegličkom kampu u Njemačkoj i koji je, upravo zahvaljujući vijestima o dobitnicama nagrade Saharov, saznao da mu je sestra živa i sreo se s njom dan uoči svečanosti.
– Jako sam sretna što sam se ponovno susrela s bratom, koji je nakon našeg zarobljavanja završio u Njemačkoj. Hvala Bogu što ću uz sebe imati barem dio obitelji i moći nastaviti živjeti – kroz suze je govorila Lamia koja, nakon liječničke njege i oporavka u Njemačkoj, zagovara jačanje svijesti o teškom položaju jezidske zajednice te aktivno pomaže ženama i djeci, žrtvama ropstva i okrutnosti.
I Nadia i Lamia poručuju kako na europsku javnu pozornicu nisu došle zbog sebe te da ne govore u svoje ime. One su glas svih žena seksualnih robinja koje su prisiljene živjeti u zarobljeništvu ISIL-a.
Svoje su nagrade zato posvetile svim žrtvama terorista i svim djevojkama te istaknule kako će one i dalje “biti glas onih bez glasa”.
>> Djevojka koja je preživjela strahote ISIL-a: 'Silovali su me dok se nisam onesvijestila'
>> Supruga Georgea Clooneyja pod prijetnjom ISIL-a zbog slučaja Nadije Murad
Ne trebamo ić v Siriju, ovakve tragične priče čuli smo i vidli 90-ih pri nam. Bradati silovatelji razlikuju se sam po navodnoj vjeri, a zapraf po nevjeri !!!