Hrvatska je, ako ništa, bogata političkim strankama. Registrirano ih je više od 160, no na ulazak u Sabor, uz dvije vodeće, može računati još jedino Miroslav Škoro, odnosno opcija koja se oko njega okuplja. Zorno su to pokazala zadnja istraživanja javnog mišljenja, što je zasigurno upalilo alarm među manjim strankama u centru i lijevo od centra.
U tom kontekstu valja iščitavati i najavu pokušaja okrupnjavanja u kojemu bi sudjelovali neki nezavisni načelnici općina i gradonačelnici, šefovi stranaka u nastajanju, ali i nekad moćnih stranaka koje su u međuvremenu izgubile potporu biračkog tijela i sada kroz rad jakih pojedinaca traže šansu za opstanak na političkoj sceni.
Njima se ta usporedba vjerojatno neće svidjeti, ali okupljanje lokalno prepoznatih pojedinaca neodoljivo podsjeća na platformu s kojom je na parlamentarne izbore 2015. i 2016. godine izišao Most. Neće im se svidjeti jer je ta platforma u dva navrata pokušala obnašati vlast s HDZ-om, što je završilo neuspjehom. No, protagonisti novog okupljanja, baš kao nekad Most, biračima planiraju ponuditi nepotrošene političare, osobe čistih ruku i namjera, bez sumnjivih poslova i imovine. No, baš kao i Most, mogli bi se naći u zamci ideoloških rasprava, što neizbježno vodi prema raspadu.
U novom “trećem putu” spominju se imena ljudi za koje je iz njihova prijašnjeg angažmana već na prvu jasno da su svjetonazorski kilometrima daleko jedni od drugih. I nova će platforma, sva je prilika, ići s pričom da je ideologija manje bitna i da se treba baviti životnijim temama i budućnošću Hrvatske.
No, isto je govorio i Most pa se pokazalo da se bez ideologije ipak ne može, klub mu se rasuo dobrim dijelom upravo na svjetonazorskim temama. Osim toga, ideologija je sve – od socijalne i porezne do sigurnosne i obrambene politike, pa i “partizani i ustaše” i pitanja abortusa i LGBT populacije, na koja se najčešće misli pri spomenu ideologije.
Nova bi platforma zato, želi li doista uspjeti, morala pronaći i novu “leguru”, programsku osnovu koja će je držati na okupu barem neko vrijeme. A neke njezine uzdanice, poput Darija Hrebaka ili Matije Posavca, morat će objasniti i što ih je tako dugo držalo ili ih još drži uz vlast na nacionalnoj razini, kojoj bi sada trebali biti alternativa.
