Život na granici je opasan i tvrd, al' moje ime ovdje odsad znači pravda, pjevao je Šejn kroz usta Darka Rundeka, a naša metiljanja po granicama, inicijative za izvođenje vojske na iste poprima sve zlokobnije intonacije jer pravo je pitanje, koje mi je nedavno postavio mudri kolega, što bi to vojska radila na granicama a da policija već sada ne radi. Zar bi stvarno mitraljirali na svaki šum lišća ili bi organizirali lov na nesretnike koji pokušavaju pobjeći od tko zna čega i idu tko zna kamo.
Sada je vrijeme za jake poruke, dramatične vapaje, krv i suze u političkim jaucima, u naricanjima nad mukama naroda koji su svojim djelovanjem manje-više doveli u tu situaciju, a ovakvim porukama samo produbljuju sudbinski fatalizam kao tradiciju i način života. Nisam siguran da svi koji koriste specifičnu atmosferu prije izbora razmišljaju o tome kakve duboke učinke proizvode poruke čija je namjena momentalna politička korist. Još je strašnije i poraznije ako su toga svjesni, da zbog svojih plitkih interesa izazivaju tektoniku s nesagledivim posljedicama kojima se kraj nazire u dramatičnom epilogu bitke svih bitaka. Sveto hrvatsko tle, kako je pjevano i u pjesmama koje su krvcu tjerale da bučnije kola našim plavim žilama, razlog je zbog kojeg su generacije prinosile žrtvu na oltare raznih domovina da bi, na koncu konaca, moja generacija bila među onima koja je imala nepodjeljivu čast ginuti za suvereno i napokon nacionalno ostvareno tle, zakolčano tisućama života i ugroženim sudbinama.