John Kraljić rođen je u New Yorku, po struci je odvjetnik, a već desetljećima jedan je od najaktivnijih ljudi hrvatsko-američke zajednice. Predsjednik je Croatian Academy of America, potpredsjednik National Federation of Croatian Americans i Association for Croatian Studies, sudjelovao je u radu brojnih hrvatsko-američkih organizacija, a početkom devedesetih bio je među ljudima koji su pokušavali promijeniti način na koji američka politika i najutjecajniji mediji gledaju na Hrvatsku. No njegova priča nije počela u Washingtonu ni u uredima njujorških organizacija. Počela je puno jednostavnije: u obitelji hrvatskih iseljenika, uz hrvatski jezik u kući i ljeta koja je kao dječak provodio na Kvarneru. U podcastu Cronnect s Joeom Bogovićem Kraljić je govorio o tim počecima, borbi za hrvatsku stvar tijekom devedesetih, susretima s američkim političkim strukturama, ali i opsesiji pronalaženjem hrvatskih tragova na mjestima na kojima ih nitko ne očekuje.
Kraljićevi roditelji potječu s područja Kvarnera. Otac mu je iz Omišlja na Krku, a majčina obitelj iz okolice Novog Vinodolskog i Sušaka. Hrvatski se govorio u njihovoj kući u New Yorku, a prvi put je s majkom došao u Hrvatsku 1964., kada je imao samo dvije godine. Od 1970. obitelj je gotovo svako ljeto provodila u Hrvatskoj. Zanimljivo je da Kraljić danas otvoreno priznaje kako kao dijete uopće nije bio oduševljen tim putovanjima. Njegovi prijatelji, bejzbol i život koji je poznavao ostajali su u New Yorku, dok su ga u tadašnjoj Jugoslaviji čekali sasvim drukčiji ritam života i televizijski program koji se, kako se našalio, svodio na nekoliko sati dnevno i petnaestak minuta crtića.
Tek s godinama počeo je razumijevati što mu ta ljeta zapravo daju. Kako se razvijao njegov interes za povijest, tako je i prostor oko njega počeo postavljati pitanja. Rijeka mu je postala posebno fascinantna: grad različitih država, kultura i političkih sukoba, mjesto povezano s fašizmom, međunarodnim sporovima nakon Prvog svjetskog rata, ali i američkom poviješću. Jedna od stvari koja ga je kao mladića zaintrigirala bila je činjenica da Rijeka ima ulicu Fiorella La Guardije. Zašto bi jedan od najpoznatijih gradonačelnika New Yorka imao ulicu u Rijeci? Kraljić je otkrio da je La Guardia početkom 20. stoljeća ondje služio kao američki konzul, naučio hrvatski, a to mu je znanje kasnije pomoglo i tijekom rada na Ellis Islandu. Desetljećima poslije, već kao gradonačelnik New Yorka, hrvatskim jezikom govorio je i na otvaranju jugoslavenskog paviljona na Svjetskoj izložbi. Upravo su takve neočekivane poveznice postale jedna od Kraljićevih najvećih životnih fascinacija.
Devedesete u New Yorku: borba za drukčiju sliku Hrvatske
Početkom devedesetih Kraljić je bio mladi profesionalac u New Yorku, a hrvatsko-američka zajednica tek je gradila način na koji će se politički organizirati i reagirati na izvještavanje o ratu. Poseban fokus bio je na New York Timesu, tada iznimno utjecajnom među američkim političkim i intelektualnim elitama. Kraljić je s grupom hrvatsko-američkih profesionalaca analizirao članke, njihove izvore i način na koji je Hrvatska predstavljana američkoj javnosti. Posebno pamti urednički komentar u kojem je hrvatski grb predstavljen kao ustaški simbol, nakon čega su se sastali s članovima uredništva i ukazali na povijesni kontekst. "Nismo radili propagandu. Govorili smo: ovo su činjenice i ovo su izvori naših činjenica", rekao je Kraljić.
Pitanje u Washingtonu na koje nije dobio odgovor
U studenom 1991. Kraljić je bio dio hrvatsko-američke skupine koja se sastala s članovima američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost. Kada su američki dužnosnici iznijeli stav da "obje strane čine ratne zločine", Kraljić je postavio jednostavno pitanje: koje konkretno zločine tada pripisuju Hrvatskoj? "Bio je zatečen. Nije znao odgovor. Samo je ponavljao mantru da su svi krivi", prisjetio se. Hrvatska u tom trenutku još nije bila međunarodno priznata i nije imala diplomatski pristup kakav je i dalje imala Jugoslavija, pa su u New Yorku važnu ulogu igrali čak i hrvatski novinari s akreditacijama pri UN-u, koji su mogli dolaziti do diplomata i prenositi hrvatske argumente. Istodobno se zajednica organizirala i drugim kanalima. American Initiative for Croatia na jednom je događaju u New Yorku prikupio oko 100 tisuća dolara za Hrvatsku, a apel za zaustavljanje rata, koji je prema Kraljićevu sjećanju potpisalo 108 nobelovaca, objavljen je preko cijele stranice New York Timesa. Kraljić sve te aktivnosti opisuje jednom riječju - "grassroots": nisu ih nosili jedan čovjek ili jedna institucija, nego čitava mreža hrvatskih Amerikanaca.
Hrvatske tragove danas traži diljem Amerike
Unatoč desetljećima rada, Kraljić nerado prihvaća osobne pohvale. Stalno naglašava da je sve što je hrvatsko-američka zajednica postigla rezultat zajedničkog rada. Posebno mu smeta kada Hrvati u Americi sami sebe podcjenjuju. Prisjetio se kako su ga prije dvadesetak godina kontaktirali predstavnici baskijske zajednice jer su upravo hrvatsku dijasporu vidjeli kao model povezivanja. "Nemojmo stalno biti toliko samokritični. Kao zajednica imamo mnogo toga na što možemo biti ponosni.(...)Imamo veliku prisutnost u Americi. Imamo fizičke tragove, pisane tragove. Imamo sjajnu priču za ispričati."
Cijeli razgovor Johna Kraljića i Joea Bogovića pogledajte u podcastu Cronnect koji nastaje u suradnji Večernjeg lista, IMC agencije I Croatians Online platforme.
Otvori KEKS Pay
