Od svih parametara koji utječu na poslovnu klimu Hrvatska je u prvoj petini zemalja jedino po poreznom sustavu. Koliko god mi gunđali da imamo prevelike poreze, prava je istina da poduzetničku inicijativu i investicije ne guše toliko porezi (ni po strukturi ni po visini poreznih stopa), nego česte promjene zakona, komplicirane procedure, sporo pravosuđe, loša lokalna i javna uprava, korupcija, razna neporezna davanja koja vladajuće garniture godinama ne uspijevaju ni imenovati.
Još je premijerka Jadranka Kosor pokušala sastaviti listu parafiskalnih nameta, no ni do dana današnjeg državna administracija nije uspjela razlučiti što jest, a što nije parafiskalni namet. Na posljednjoj takvoj javno objavljenoj listi nalazilo se 245 raznih neporeznih davanja koja odnose oko dva posto BDP-a ili 6,4 milijarde kuna
.Prvih deset reformi
S petnaest godina hrvatske ekonomske tranzicije bavio se i MMF navodeći da se prvih deset reformi koje Hrvatska treba provesti odnose na institucije, i to pravo vlasništva, povjerenje javnosti u političare, teret državnih regulativa, transparentnost u vođenju politike, rasipništvo državne potrošnje, zaštitu manjinskih prava, zloporabu javnih dobara. Nakon toga slijedi učinkovitost robnog tržišta, prije svega sagledavanje troškova poljoprivredne politike i utjecaj pravila poslovanja na izravna strana ulaganja.
– Neefikasnost i nedjelotvornost ekonomskih politika u Hrvatskoj u velikoj mjeri mogu se tumačiti kao posljedica nedjelotvornog sustava javnog upravljanja. Razvoj i provedba politika koje bi mogle značiti izlaz iz ekonomske depresije u koju je zapala Hrvatska uvelike ovise o makar djelomičnom poboljšanju ključnih elemenata javnog upravljanja – komentira prof. dr. Zdravko Petak s Fakulteta političkih znanosti.
Kad se postavi pitanje o tome zašto se Hrvatska ne može izvući iz teške ekonomske depresije i zašto su propali svi pokušaji reformi, jednostavno se kaže – nisu provedene strukturne reforme. O tome zašto reforme nisu provedene postoji vrlo uvjerljivo obrazloženje koje upućuje na jednu vrstu snažnog klijentelističkog aranžmana koji je na djelu između vlasti i pojedinih socijalnih skupina, opisuje Petak.
U državnom javnom sektoru i tijelima državne vlasti zaposleno je oko 250 tisuća radnika, a na lokalnoj razini još 40 tisuća, dakle – gotovo trećina ukupnog broja zaposlenih u pravnim osobama. Većinu ipak čine zaposleni u zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj skrbi, a klasičnih je činovnika u koje se upire prstom oko 50 tisuća.
Lokalna samouprava
– Niz je studija pokazalo da u Hrvatskoj nije toliki problem veličina same državne uprave i javnih službi, već prije svega njihova nedjelotvornost i predimenzioniran sustav javnih poduzeća te područne i lokalne samouprave. Riječ je, pojednostavljeno govoreći, o sposobnosti vlasti da djeluje i rješava društvene probleme. Prema rezultatima Bertelsmannova SGI 2014. obrasca, od Hrvatske su u javnom upravljanju lošije ocijenjeni samo Rumunjska i Cipar, tako da je naša zemlja u popisu članica EU i OECD-a na izrazito niskom 39. mjestu – ističe Petak.
Zakladu Bertelsmann osnovao je njemački medijski poduzetnik Reinhardt Mohn s ciljem da potakne reformske procese.
>> U samo 11 zemalja na cijelom svijetu teže je do dozvole za gradnju!
mozda je to iako dok ne upitate Grcica i Marasa a onda sve statistike i studije kod njihovih nebuloza padaju u vodu-