S obzirom na stanje u kojem se Hrvatska nalazi, evidentno je da njezinim građanima puno dobroga nije donijela ni vladavina crvenih ni vladavina crnih, no kako bi zemlja izgledala da njome vladaju – zeleni? Ovo pitanje nameće se s obzirom na osjetan rast popularnosti političke prvoborke zelene ideje u Hrvatskoj Mirele Holy posljednjih tjedana, ali i sve češćih prosvjedničkih aktivnosti domaćih ekoloških udruga usmjerenih protiv raznih projekata i zakonskih inicijativa vladajuće koalicije. Samo Zelena akcija – naša najveća i najorganiziranija ekološka udruga – u manje od tri mjeseca ove godine organizirala je različite vrste prosvjednih i pravnih akcija protiv projekta gradnje termoelektrane Plomin C, monetizacije autocesta, predloženih izmjena Zakona o šumama, predloženog Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija te najavljenog ciklusa novog istraživanja ugljikovodika u Jadranu.
Širina tog spektra tema u kojima domaći zeleni aspiriraju biti aktivni sugovornici upozorava na to da se koncept održivog razvoja u Hrvatskoj izdignuo iz osnovne razine zaštite okoliša i polako preuzima oblik šire društvene paradigme. Problem je samo što takva pozicija podrazumijeva i vođenje proaktivne politike, a hrvatski zeleni dosad su se pokazali kronično nesposobnima za bilo kakvu konstruktivnu djelatnost, pa čak i konstruktivnu kritiku. Dapače, djelovanja hrvatske zelene scene u načelu se proteklih godina svodi na radikalni konzervacionizam, bezrezervno protivljenje projektima koje ocjenjuju lošima, bez ikakve mogućnosti kompromisa ili alternativnog rješenja.
Je li to društveno odgovorno djelovanje? Primjerice, sasvim je legitiman stav protivljenja gradnji novih konvencionalnih elektrana u Hrvatskoj. No, svatko tko zastupa taj stav morao bi građanima ponuditi alternativu i jasnu računicu što ona predstavlja. Pojednostavnjeno rečeno, ako umjesto u Plomin 3, budemo ulagali u obnovljive izvore energije, građani zaslužuju objektivnu informaciju o tome koje su koristi i nedostaci toga. Inače, i pri trenutačnoj vrlo niskoj razini proizvodnje takve “čiste energije” u Hrvatskoj, domaći potrošači će ove godine za struju platiti oko milijardu kuna više nego što bi platili bez njih. Koliko milijardi stoga košta zelena energetska tranzicija i koji je domaći ekološki aktivist ikad jasno građanima tu brojku iznio? Danas kad se protive istraživanju nafte u Jadranu – što je također legitiman stav – koliko je “zelenih” spremno posjetiti radnike sisačke rafinerije nafte, čije poslovanje ovisi o domaćoj sirovini, i tamo im reći kako su njihova radna mjesta dio zastarjele “fosilne” ekonomije i kako ih treba ukinuti u svrhu šire društvene koristi zaštite prirodnih resursa? Dakako, takvo ponašanje zahtijeva hrabrost, odgovornost i znanje, a toga na zelenoj sceni, ako uostalom i na ostatku političkog tržišta manjka. Umjesto konstruktivnog djelovanja, zeleni aktivizam u Hrvatskoj danas se svodi na morbidne akcije poput one kad su zagovornici plominske elektrane faktički okarakterizirani kao ljudi koji će uzrokovati smrt 17 ljudi godišnje.
Od takvog djelovanja neki ljudi – profesionalni aktivisti – jako dobro žive, no koja je suštinski razlika između takvih performansa i učestalih saborskih konfrontacija SDP-a i HDZ-a u kojim jedni druge nazivaju lopovima i ubojicama? Zeleni aktivizam, bilo politički bilo civilni, tako u Hrvatskoj tek još jedna varijacija klasičnog populizma – društvenog djelovanja bez ikakve odgovornosti, svedenog na perfidne manipulacije strahom i neinformiranošću šire javnost, a sve u svrhu partikularnih interesa uske skupine ljudi. Koja je tu i kakva alternativa postojećem stanju? Čuveni njemački kancelar Helmut Kohl svojedobno je zaključio da su ekolozi kao lubenice – “zeleni izvana, crveni iznutra”. U Hrvatskoj, pak, uglavnom naliče na nezrele tikve – izvana zeleni, a iznutra posve šuplji.
>> Holy: Riječ je o sistemskoj pogrešci u premijerovu načinu razmišljanja
>> Holy DORH-u: Je li moj mail HŽ-u politička korupcija?
Kažu plin neugljen. U Europi ovog trenutka stoje brojne plinske elektrane, jednostavno su neisplative. Kažu solar. A ne kažu da svake vat mora biti pokriven i iz konvencionalnog izvora, jer se struja ne može spremiti, a najveća je potrošnja popo zimi i po noći. Kažu ne golfu. A ne kažu da će se zahvaljujući golfu privući turisti iz višeg dohodovnog razreda. Kažu ne ugljikovodicima iz Jadrana. Pa zar su Englezi blesavi, kad vade iz sjevernog mora, Norvežani? U Njemačkoj su zeleni isforsirali zatvaranje nuklearki, rad vjetrenjača. Posljedica? Nijemci su prebacili troškove stohastičnosti takve energije na svoje siromašne susjede, Čehe, Slovake i Poljake, dok su Francuzi i Englezi napravili sistem da ograniče energiju koju im Nijemci guraju u mrežu.