Novi zakon tretirat će kućne ljubimce kao živa bića s osjećajima
Okrutnost prema njima do sada se nije kažnjavala
Komentari 13
i životinje imaju osjećaje za razliku od nekih ljudi.
Kod nas se domaće životinje nazivalo blagom ( Blagom kao što je zlato i drago kamenje). Što tome više dodati. Daleko su bile cjenjenije nego npr. ova ružičasta mačka ruske spisateljice, ili jadni psići zabundani u skafandere, ili maca koju se nosi u košari u kafić kako bi se pokazalo da si in, ili....Ma ima stotine primjera modernog zlostavljanja životinja. Da li netko misli da je slavuju lijepo u krletci?
Ja se tako i odnosim prema svom psiću. Kada djeca odrastu i odu iz roditeljskog doma, ljubimac je tu da ga pomilujete kao što ste nekad milovali svoje dijete i koji vam uzvrati onim predivnim pogledom zahvale.
u Francuskoj je to pobjeda i Brigitte Bardot
To volim kad "zakon ima ipak tako puno mozga" da je napokon i to shvatio da kada tučeš mlatiš konja ili bilo koju životinju kada ju živu pečeš da imaosječaj bola i pas kojega se bode vilama u njušku očiku oči ili bilo koji dio tijela. Naravno da to nije naš zakon shvatio nego je netko napokon se hrabro odlučio i prepisao taj zakon od EU člana Nijemaca ... Čak su i korak dalje "mogu biti nasljednici" što kod Njemica nije slučaj. !
Pa ovo je u Francuskoj ane u Hrvatskoj.
Što slijedi dalje?Možda slijedi pravo svake beštije da putem svoga pravnog zastupnika tuži osobu koja za kućnog ljubimca ima vjetnamsku svinju naprimjer,za rasnu diskriminaciju jer ne želi za ljubimca imati yorkšira ili turopoljsku svinju.Još kad tužbe podignu jazavci,kune zlatice,štakori,čagljevi,vjeverice i i drugi "nepodobni" vi "veliki ljubitelji"beštija ste nadrapali.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Zar su svi u našem pravosuđu bezosjećajni do autizma da su tek sada otkrili da su životinje koje žive sa ljudima duboko osjećajna bića. Moja maca se veseli samnom, cvili ako sam nesretna, budi me točno u 6 30 svakoko jutro, čeka me ispred vrata i veseli da sam se vratila, zapaža svaku sitnicu koju radim, obožava ležati kraj mene, mazi me, pokazuje mi njuškom koju hranu želi jesti , nikad baš nikad kada joj kažem da radim ne gnjavi, ode i vrati se za 15 minuta i ponovo pita da li može sada. A to mogu samo bića koja misle i osjećaju.