Dobri poznavatelji Antónija Guterresa (67) – a portugalski novinar Filipe Luís jedan je od njih – kažu da je izbor za glavnog tajnika UN-a proslavio glasno slušajući operu. Zaljubljenik je u tu vrstu glazbe – kod kuće ima impozantnu kolekciju ploča i CD-a. U periodu kad je bio premijer Portugala, čim bi sjeo u auto, vozač bi pojačao zvuk do maksimuma kako bi Guterres uživao u arijama.
Vrbovao ga Opus Dei
No ne osjeća se Guterres najugodnije kad ga voze – on je čovjek terena. Kao političar počeo je na terenu, u sirotinjskim naseljima oko Lisabona, nastavio i za vrijeme mandata premijera (od 1995. do 2002.), pa je logični nastavak bila dužnost Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (od 2005. do 2015). Voli putovati i privatno, a njegovi prijatelji kažu da na odredište dolazi pripremljen da bi mogao raditi i kao turistički vodič.
Rođen u selu u središnjem Portugalu, u religioznoj obitelji srednje klase koja se preselila u Lisabon, Tonico, kako su ga zvali, imao je otvoren put prema svećeničkom zvanju. Veliki utjecaj na njega u najmlađoj dobi imao je portugalski svećenik Vítor Melícias, dok mu je kasnije uzor bio švedski premijer Olaf Palme.
No umjesto teologije, ipak upisuje fiziku, no crkveni nauk pratit će ga cijeli život pa i kad je kao šef UNHCR-a kritizirao ponašanje Zapada oko izbjeglica iz Sirije, apelirajući da im se otvore vrata jer “oni koji kažu da ne mogu primiti izbjeglice zato što su muslimani, podržavaju terorističke organizacije”.
Upravo je u politiku ušao preko crkvenih humanitarnih organizacija - kao student pomaže u slumovima, a nakon pada desne diktature 1974. učlanio se u Socijaldemokratsku stranku.
Najbolji student na sveučilištu bio je pozvan nekoliko puta da se pridruži Opusu Dei, kaže Luís. Odbio je. Svoje stavove oko svjetonazorskih pitanja artikulirao je 1998. na referendumu koji je trebao liberalizirati zakone oko pobačaja.
Otklonio se od stava stranke koja je podržavala liberalizaciju, ali i naglasio kako je to samo njegovo mišljenje. Ta otvorenost i suzdržanost od nametanja svojih stavova, kao i sposobnost da razgovara s apsolutno svima, obilježila mu je karijeru. Iznimno je blizak s većinom europskih političara. Prijateljstvo koje je odigralo veliku ulogu u izboru za šefa UN-a ono je s obitelji Clinton – s Billom i Hillary poznaje se od kraja 1990-ih i, postane li Hillary predsjednica, to će uvelike ojačati njegovu poziciju.
Ne zna reći “ne”
On je čovjek bez predrasuda, tako ih nema ni prema Rusiji, kaže Luís. No ta osobina znala ga je koštati.
– Nikada nikome nije mogao reći “ne” – opisuje premijerski mandat. Zagovornik teorije Johna Maynarda Keynesa, vodio je, kaže Luís, Portugal kao da je bogataška zemlja. Kao premijer, mandat je započeo s iznimnom popularnosti, no ona je nakon dvije godine počela strmoglavo padati. Ekonomija je propadala, a Guterresa se sve više suočavao s optužbama da se previše bavi međunarodnim temama i EU. Otrežnjenje je došlo 2002., kad su socijalisti izgubili lokalne izbore.
– Guterres je potom jednostavno odstupio s dužnosti premijera – kaže. I tada počinje jedna od najvećih tajna koju je taj otac dvoje djece, koje je dobio u prvom od dva braka braku, čuvao od medija. Svake je subote odlazio u sirotinjske dijelove i volontirao kao učitelj matematike. Djeca iz predgrađa sada će moći reći da im je tutor bio šef UN-a.•
>> Pusić: Predsjedništvo će predložiti Vrdoljaka za predsjednika HNS-a
Oavj je sveo zemlju na prosjacki stap, sve profuckao i pokrao drzavi i narodu, pa su gradjani istjerali. Oni su svi na zadatku da pokradu i razvale drzave narodima, i predaju nacionalno bogatstvo korporacijama. Nakrcao je Europu izbjeglicama da see narodi kolju, dok njihovi iza kulisa kradu. Najbolje se krade u guzvi, kada medji fokusiraju sve vijesti na kaos po zemlji.