Možda je bivši predsjednik Južnoafričke Republike Jacob Zuma (75) politička mačka s devet života, ali deseti put nije uspio preživjeti. Prošlu je srijedu, nakon gotovo devet godina na vlasti, pod pritiskom svoje stranke, vladajućeg Afričkog nacionalnog kongresa (ANC), koji je na vlasti od 1994. godine, kad je pod vodstvom legendarnog Nelsona Mandele pobijedio na prvim slobodnim izborima nakon ukinuća režima aparthejda, Zuma dao ostavku. Iako je prvotno odbio odstupiti, Zuma više nije imao manevarskog prostora budući da je zbog mnogobrojnih korupcijskih, ali i seksualnih skandala, koji su se godinama ponavljali, kao i gospodarskog pada i velike stope nezaposlenosti, izgubio potporu svoje stranke ANC, koja u parlamentu, koji bira predsjednika države, ima 249 od 400 predstavnika. Stjeran u kut izabrao je ipak podnijeti ostavku godinu dana prije isteka mandata umjesto neminovnog izglasavanja nepovjerenja koje bi u parlamentu vrlo brzo uslijedilo.
Samo dan poslije, njegov dosadašnji zamjenik i u prosincu izabrani novi predsjednik ANC-a Cyril Ramaphosa (65), izabran je u parlamentu u Cape Townu za petog predsjednika Južnoafričke Republike nakon aparthejda. Redovni izbori održat će se 2019. godine, a veliki favorit je i dalje Afrički nacionalni kongres koji u državi s 80,3% crnih državljana, 8,8% obojenih, 8,4% bijelaca i 2,5% Azijata, već 24 godine suvereno drži vlast pa je novi predsjednik Ramaphosa izgledni predsjednik i nakon izbora iduće godine. Južnoafrikanci ne biraju predsjednika neposredno, već u parlamentu, prema rezultatima općih izbora na kojima se glasa za stranke.
Kontroverzni Zuma, koji je nakon zatvora u kojem je bio s Mandelom i borbe za pad aparthejda u egzilu, izgradio popularnost kao čovjek iz naroda i imao je potporu najsiromašnijih stanovnika JAR-a, bez obzira na to što je još prije izbora za predsjednika bio optužen za silovanje obiteljske prijateljice zaražene HIV-om i korupciju pri kupnji oružja. Optužbe za korupciju nastavile su se i nakon preuzimanja vlasti, a najviše štete mu je donijela luksuzna obnova obiteljskog posjeda i rodne kuće u selu Nkandla blizu Durbana za koju je sud utvrdio da je plaćena državnim novcem, kao i povezanost s milijunaškom indijskom braćom Gupta, čije tvrtke u JAR-u zapošljavaju oko 10.000 ljudi. Više članova mnogobrojne Zumine obitelji radili su kao direktori u tvrtkama braće Gupta koji su u JAR stigli 1993. kad se nakon aparthejda, JAR počela otvarati prema strancima. Zuma je inače pripadnik naroda Zulu koji prakticira poligamiju i ženio se šest puta, a trenutačno ima četiri žene i 21 dijete. Jedna žena je 1990. počinila samoubojstvo, a od Nkosazane Dlamini-Zuma se rastao. Upravo je ona bila jedini protukandidat novom predsjedniku Cyrilu Ramaphosi na izborima 18. prosinca za predsjednika ANC-a. Zuma ju je podržavao, ali je Ramaphosa, kojeg podržava umjereno krilo ANC-a, za razliku od Zume i njegove bivše žene koji su populisti i predstavnici nacionalističke struje, ipak je tijesno pobijedio, pa se ovakav scenarij rušenja Zume nakon pobjede Ramaphose očekivao.
Mandelinim putem
– Moramo zaboraviti sve loše što je pogodilo našu zemlju. Vođeni Mandelinim primjerom moramo se vratiti etičkom vodstvu, izgraditi novu naciju i suočiti se s nepravednostima prošlosti i nejednakostima u sadašnjosti. Obećavam vam oštru borbu protiv korupcije i uvođenje mjera kojim ćemo potaknuti gospodarski rast – rekao je Ramaphosa u svom prvom govoru kao predsjednik JAR-a.
Istaknuo je kako će uvesti mjere za zapošljavanje mladih, potaknuti startupove, razvoj rudarstva i turizma te istaknuo već donijetu odluku o minimalnoj plaći od 3500 ZAR-a (300 $) koja će stupiti na snagu u svibnju i utjecati na plaće 6 milijuna Južnoafrikanaca. Također, obećao je borbu s rastućim kriminalitetom i zadržavanje nekih elemenata zalaganja bivšeg predsjednika Zume o besplatnom fakultetskom obrazovanju za siromašne studente.
Ako nas pogodi treći svjetski rat, 10 najmoćnijih zemalja imat će ključnu ulogu:
Ramaphosa, pravnik po struci, bivši odvjetnik i vođa sindikata koji je u 80-ima organizirao jedan od najvećih rudarskih štrajkova u povijesti JAR-a, bio je glavni pregovarač ANC-a prilikom pregovora o okončanju aparthejda te jedan od glavnih autora novog ustava JAR-a. Nakon što je 1997. godine izgubio na izborima za predsjednika ANC-a od Thaboa Mbekija, koji je nakon toga zamijenio Mandelu na čelu države, povukao se iz politike u privatni sektor i postao jedan od najbogatijih poslovnih ljudi u JAR-u i čije se bogatstvo, prema Forbesu, procjenjuje na 450 milijuna dolara i kojeg nazivaju predstavnikom “crnog kapitalizma”. Priznaje da voli brze automobile i stara skupocjena vina, za koja kaže da nisu rezervirana samo za bijelce.
U Cape Townu, središtu zakonodavne vlasti JAR-a, boravili smo dan uoči smjene vlasti, koja je očito bila planski dogovorena, jer, osim mirnog slavlja Ramaphosinih pristaša na proslavi 28. godišnjice puštanja na slobodu Nelsona Mandele, gdje je novi predsjednik tri dana prije preuzimanja dužnosti održao predinauguracijski govor, baš ništa nije upućivalo na bilo kakve nasilne događaje pa je sve i prošlo mirno.
U drugom najvećem gradu JAR-a od 3,8 milijuna stanovnika glavna je tema nedostatak pitke vode zbog višegodišnje suše, ali i stalnog doseljavanja stotina tisuća ljudi iz ostalih dijelova zemlje, ali i iz Kameruna, Nigerije, Konga i Zimbabvea. Cape Town je jedan od najsigurnijih gradova JAR-a s rastućim gospodarstvom i posebno turizmom pa privlači mnoge, a zbog sve više ljudi stvaraju se velike prometne gužve.
7 milijuna zaraženo HIV-om
Pa iako je JAR država s najvećim stupnjem industrijalizacije na kontinentu, sva podijeljenost između bogatih i siromašnih, vidi se već iz zraka kada se zrakoplov spušta u Cape Town. Golema siromašna naselja na periferiji gradova, takozvani “slumovi”, koje domaći nazivaju “township”, u JAR-u su prisutni u svim velikim gradovima. U Cape Townu su dva velika, Khayelitsha s 400.000 stanovnika i Mitchell’s Plain s 315.000 stanovnika, gdje ljudi doslovno žive u limenkama. Više od sedam milijuna ljudi u JAR-u zaraženo je virusom HIV-a.
– Ogromne su razlike u plaćama, velike kompanije stručnjacima nude plaće i više od 5000 dolara dok niže rangirani radnici imaju plaće od 200-300 dolara. Ne znam kako uopće preživljavaju s takvim plaćama – rekla nam je slikarica iz Cape Towna Caelyn Robertson.
A o otimanju zemlje bijelim farmerima isključivo po osnovi boje kože? I to ako si sretni pa im je samo zemlja oteta... Ništa? A i što je to "obojeni"? Koja je to rasa?