Za bacanje smeća po školi opomena, za nasilno ponašanje – isključenje

I trebalo je. Neka pravilnik ne ostane mrtvo slovo na papiru. Budite suport profesorima koji su izloženi ne samo nepoštivanju od strane djece, često puta fizičkom i psihičkom maltretiranju , već vrlo često i od njihovih roditelja. Poštujte odgovornu profesijuu koja nam obrazuje i odgaja djecu. Nije im lako. Platitite ih pošteno.

Štetu koju učenik napravi u školi trebaju platiti roditelji. Namještaj je izrezbaren, grafiti po zidovima, razbijena stakla i sl. Svaki roditelj treba sva ta pravila dobiti na prvi dan nove sk.god. i mora potpisati primjerak i vratiti ga u školu, da kasnije nebi rekao da nije bio informiran. Nas narod je takav, da tek kada ga opalis po novčaniku razumije zakon. Previše se je zla uvuklo u naše škole , konačno tu djecu treba početi odgajati.

Stata koju je drug Jovanovic i ova vlada napravili cijelom drustvu je neprocjenjiva

Neki nastavnici ne žele priznati kako imaju nered na satu, jer onda ispada da su nesposobni, odnosno nekompetentni. Možda u tome ima i istine, jer kako objasniti da su isti učenici na jednom satu dobri, a na drugom prave nered,, kod jednih prepisuju, kod drugih ne prepisuju, jednima pišu zadaće, drugima ne, ...

"Obrazovanje“ je zapravo uvjetovanje percepcije sebe i svijeta kako bi se odstranile sve moralne, psihološke i percepcijske prepreke željenoj društvenoj promjeni i ulasku u posvemašnje ropstvo. Sustav je zamišljen tako da usađuje sljedeće cjeloživotne nazore: • Istina dolazi od autoriteta.. • Inteligencija je sposobnost pamćenja i ponavljanja. • Točno pamćenje i ponavljanje se nagrađuju. • Nepokoravanje se kažnjava. Djecu i mlade priprema se da budu tek zupci u centralno pogonjenom zupčaniku pa svjedočimo sve rasprostranjenijem kolektivnom „obrazovanju“ koje djecu uči da se odreknu individualnosti u korist kolektivnog mišljenja kako bi se još više pojačao pritisak na one u razredu koji se ne žele konformirati. To se prikazuje kao njihov nedostatak konformizma („podrške konsenzusu“) koji priječi napredak grupe. Naglasak je na „strategijama grupnog učenja“ i sva djeca u grupi moraju postići određene ciljeve prije nego li grupa može krenuti dalje. Jedan termin za sve ovo je ‘obrazovanje temeljeno na rezultatima’, što znači da se osigurava jedan ishod za sve – programirani um. Ovakva orijentiranost na grupu čini obrazovanje temeljeno na rezultatima sustavom za promjenu ponašanja grupe, a ne za obrazovanje pojedinca. Riječ je o kolektivnoj promjeni pri kojoj se natjecanje ne potiče i pri kojoj pojedinci uče da je skupina važnija od njih. „Obrazovanjem“ se sustavno manipulira kako bi se mlade ljude navelo da prihvate upravo takvo društvo. Pogledajte i navalu „eksperata“ koje mediji plasiraju svakodnevno diljem svijeta da nam govore u što da vjerujemo i što da mislimo. Ljudi plaćaju za svoje porobljavanje i porobljavanje svoje djece tako što ogromne iznose od svojih prihoda daju vladi, koja ih onda troši na zapošljavanje društvenih inženjera kojima je zadatak pretvoriti obrazovanje u traku na koju se štancaju zombiji.

Obrazovni sustav ciljano je osmišljen tako da djecu s desnom polovicom mozga i čitavog mozga pretvori u odrasle osobe koje će imati samo lijevu moždanu polutku, a tu je i proces nagrađivanja i kažnjavanja onih koji prihvaćaju i onih koji odbijaju prihvatiti takvo programiranje. .. „Obrazovanje“ puni lijevu stranu mozga sistemskom verzijom stvarnosti tako što prenosi „logične“ i „racionalne“ informacije koje se temelje na „promotrivim dokazima“. Učenicima se onda govori da zadrže te informacije i dobro ih ponove da bi potom izašli na nešto što se naziva „ispitom“, na kojem moraju ponoviti sustavu ono što im je taj sustav rekao da vjeruju. Ako to uspješno učine oni prolaze ispite i „napreduju“. Bravo, Johnny, bravo, Jane, sjajne ocjene! Ako nastave nizati uspjehe, možda odu i na fakultet te dobiju i diplomu koja pokazuje stupanj njihove isprogramiranosti. Koji vam je stupanj programiranosti? Visoki. Visoki? Oh, pa to je sjajno, čestitam! Sustav postavlja i stražare na ulaz u lijevu polovicu mozga koji se zovu znanstvenici, nastavnici, akademici i mediji kako bi obranio lijevu stranu od utjecaja desne. Ismijavanje i odbacivanje desne strane mozga ubacuju se pritom kao sustav podrške. Da vam neki tupko kaže što je racionalno, logično i utemeljeno na promotrivim dokazima to ne biste prihvatili bez preispitivanja. Ali ljudi općenito čine upravo to što se tiče idiotskih institucija koje diktiraju ljudsku stvarnost ili osjećaj te stvarnosti. Ti luđaci s lijevom polovicom mozga obični su ponavljači – oni ponavljaju ono što im je sustav rekao da uzimaju za stvarno. Imamo tako znanstvenike-ponavljače; akademike-ponavljače; doktore-ponavljače; političare-ponavljače; „novinare“-ponavljače; svakojake ponavljače. Budući nastavnici i sveučilišni akademici prvo prolaze kroz sustav kao djeca i mladi ljudi i pripremaju se da svijet promatraju na željeni način. Potom odlaze dalje na ustanove za obuku nastavnika kako bi ih se dodatno programiralo i kako bi naučili programirati sljedeće naraštaje putem ispita koji potvrđuju da su i oni dovoljno programirani da programiraju druge u „obrazovnom“ perpetuumu mobile. Zatim odlaze u škole, na fakultete i sveučilišta i uče svoje učenike i studente unutar okvira nečega što se naziva „kurikulum“. Njega određuju vladine agencije kako bi se svi programirali na identičan način i jao si ga onom nastavniku koji se otrgne od neistina svoje kratkovidnosti ako ima bilo kakve ambicije za ostvarivanjem karijere u „obrazovanju“.