Nitko u Hrvatskoj ne smije trpjeti zato što zna samo hrvatski!
Donošenje novoga zakona o hrvatskom jeziku prirodan je i razumljiv politički čin suverene države kako bi svoj jezik što bolje i djelotvornije uredila, učvrstila i zaštitila
Komentari 12
apsolutno ne razumijem u cemu je problem? Razvijati i štititi (u ovom slučaju putem zakona) svoj (HR) jezik kao sluzbeni u HR državi - tko ima nesto reci protiv toga? Kakav "nas" jezik, kakve varijante? Hajdemo se probuditi, svaki narod u Europi ima i njeguje svoj jezik, tako ga i naziva i razvija i štiti u odnosu na druge jezike. Drugi (strani) jezici mogu biti slični, ali HR jezik ima puno svojih specifičnih riječi, svojih naglasaka, svoje jezične/gramatičke konstrukcije itd - i sve ga to čini drugačijim od drugih sličnih (slavenskih uključujući i južnoslavenske) jezike. Odakle bi sličnost (po bilo kojoj osnovi) bila razlog negiranja, nepostojanja ? Jesu li češki i slovački slični, razumiju li se ljudi međusobno? Da - ali tko zbog toga ikada dovodi u pitanje pravo na naziv i postojanje svakog od tih dvaju jezika? Molim sve da se "probude", živimo u HR, imamo HR jezik, kulturu, teritorij i identitet. Oni koji ne vole državu u kojoj žive i voljeli bi da je nema - Vas sve razumijem.....U suprotnom - uopće ne znam gdje je problem, osim u kašnjenju s kreiranjem Zakon u HR jeziku do sada....
Koji majmunizam....
"Stich" - anonimni hrvatski jezikoslovac s "Forum.hr" veli ovako: U čemu je problem? Strukturalno, hrvatski i srpski su isti jezici, jer potječu iz iste praslavenske matice. Ali to je promatranje jezika dijakronijski. Sinkronijski, postoje razlike, velike. U naglascima, tvorbi riječiriječi i sintaksi, a pogotovo u leksikologiji. I to će se najbolje vidjeti kad razdvajanje bude gotovo, za pedesetak godina. Najmanje je toliko, naime, trajalo umjetno približavanje i izjednačavanje tih jezika. Ali već sad ne možemo govoriti o istim jezicima, jednostavno zato što postoji konstanta od 15. stoljeća do danas: ne postoji tekst od desetak rečenica napisan hrvatskim jezikom koji bi Srbin prihvatio kao svoj, i obrnuto. I to je neprijeporna, nepobitna činjenica. Što god šalterski službenici mislili o tome.
Normalno da nitko ne smije ispastati jer govori hrvatskim jezikom, u Hrvatskoj je sluzbeni jezik hrvatski i samo on moze biti br. 1, a bilo koji strani jezik je upravo to strani jezik i nista vise i nikoga se ne smije i ne moze prisiljavati da ga koristi niti on moze biti ravnopravan hrvatskom. Strancima zabranit da se sluzbeno koriste engleskim u Hrvatskoj, ako ne znas jezik ne mozes tu zivjeti ni poslovati. Trebali bi takoder zabraniti koristenje englizama u hrvatskom jeziku koje je u zadnje vrijeme jako uzelo maha kada postoje hrvatske inacice rijeci.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Molim vas objasnite mi kako se štite engleski u UK USA,Kanadi,Australiji,na Malti i drugim manje ili više poznatim lokacijama. Složićete se da je između tih engleskih veća razlika nego između bošnjačkog,crnogorskog,hrvatskog i srpskog a živjeli smo sramno vrijeme kad su ljudi zarađivali na prevodima,a budale kao ja poručivale knjige iz Zagreba da ne bih čitala sramotan prijevod. Razumijem bunu oko svojatanja Dubrovnika i pridružujem se,ali od varijanti praviti jezike... Mislim,svakako sam prestarjela i dolazim iz vremena kad nam nije dovoljan jedan,ja bih rekla naš jezik nego vredimo koliko stranih jezika i pisama znamo