Nisu više ni njemačke mirovine što su nekoć bile: Brojke otkrivaju tužnu činjenicu

Njemačke mirovine nikad nisu bile velike. One su prividno bile velike u RH i sličnim zemljama kad su se gastarbajteri vratili u svoje matične zemlje.

Sve više njihovih seniora iseljavaju u Bugarsku i Rumunjsku jer mirovinom ne uspijevaju pokriti životne troškove u Njemačkoj.

Piše: ¨... otkriva da je udio akademika među zaposlenim osobama u dobi za umirovljenje 37 posto, što je znatno iznad prosjeka od 27 posto.¨. Pa upravo je rad u visokom školstvu i sličnome stvoren za rad do kraja živtota - ne radiš ništa, a plaću zarađuju drugi. Zar nije kod nas isto? Većina ljudi zaposlenih na fakultetima koji imaju moć, nastoje raditi do smrti. Konkretan primjer: Boras. Pitajte ljude koji direktno zarađuju od svog rada koliko će raditi nakon što prikupe, nekada i minimalne uvjete za mirovinu.

Pa to je nešto sasvim normalno jer su njemačke generacije, nakon famozne sexualne revolucije i uvođenja pobačaja, sve malobrojnije. Svake godine u mirovinu odlazi još jedna brojna generacija, a na scenu stupa još jedna malobrojna generacija. I to je glavni razlog zašto Njemačka svake godine uvozi radnu snagu. No taj uvoz je očito oslabio pa su tu di jesu. To je njima njihova borba dala.