Nismo evoluirali, nijemi smo svjedoci nasilja kao u vrijeme spaljivanja vještica

Počeo sam čitati članak i odustao, jer su zaključci koji se zdravorazumski mogu izvući iz dva opisana slučaja nasilja (ubojstvo čovjeka u svađi oko karte za bus i ubojstvo roditelja koje je napravio onaj tip) upravo suprotnim onima koje izvlače tzv. sociolozi. Stvarno se mora čovjek zapitati čemu služe te diplome ako nakon njih tu "sociolozi" mogu trabunjati ovakve gluposti kakve su ovdje nadrobili. Dakle, to što nitko nije reagirao na svađu oko karte koja je rezultirala ubojstvom (koje nitko u tom trenutku nije uočio, jer se ubodeni čovjek srušio tek nakon što je tramvaj već otišao sa stanice na kojoj se srušio) nije rezultat naviknutosti na nasilje i ravnodušnosti prema njemu, nego je, upravo suprotno, rezultat ODVIKNUTOSTI od takvog ekstremnog nasilja i toga da ljudi i kad mu svjedoče ne vjeruju da ga gledaju. Umjesto toga sami će sebe uvjeriti da je to bilo obično šaketanje a ne nešto što je rezultiralo ubojstvom. Ili će pak reakcija na ubojstvo majke kod prijatelja onog mladića biti toliki šok i nevjerica da se tip samo "smrznuo" i otišao doma te se povukao. Ljudi su se odviknuli od ovakvog ekstremnog nasilja i ne očekuju ga - zato i ne reagiraju, jer u takvom trenutku ne znaju kako bi reagirali, smrznu se, šokiraju, prestrave itd. Naime, prva reakcija mozga u susretu s takvim ekstremnim nasiljem pomisao je: "To je moguće! (šok) To se moglo dogoditi i meni!" Nakon toga idući nagon je bijeg i sklanjanje na sigurno - za većinu ljudi. Tek rijetki će reagirati hrabro.