NATO ovog mjeseca otvara razgovore o tome koje bi snage i naoružanje saveznici trebali imati za obranu od mogućeg ruskog napada i tko će to platiti. Cilj je odrediti sposobnosti koje do 2029. mora osigurati svaka članica, a upravo je ta godina u dijelu europskih procjena označena kao trenutak kada bi Rusija mogla biti spremna napasti neku članicu saveza. Pregovori počinju u osjetljivu trenutku. Trumpova administracija razmatra znatno smanjenje američke vojne prisutnosti u Europi, zbog čega bi savez mogao ostati bez vojnika i ključnih kapaciteta, među kojima su zrakoplovi za punjenje gorivom, rakete dugog dometa te obavještajna i izviđačka sredstva. Pregovori će pokazati koliko je svaka država spremna uložiti, koliko se Europa može osloniti na vlastite snage i treba li u vojno planiranje snažnije uvesti robotiku i umjetnu inteligenciju. Jedan visoki diplomat, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti, očekuje težak proces. "Bit će teško", rekao je, a kao glavne probleme naveo je podjelu tereta, ulogu SAD-a i usklađivanje ambicija s političkim prioritetima.
Saveznici će se u idućim danima početi dogovarati o novim ciljevima. To je prvi korak u petodijelnom Procesu planiranja obrane NATO-a (NDPP). Admiral Pierre Vandier, vrhovni zapovjednik NATO-ovih snaga za transformaciju, poručio je da je želja da to bude ciklus transformacije, a ne puka administrativna vježba. Politico je razgovarao s 15 sadašnjih i bivših dužnosnika i diplomata te izdvojio pet ključnih rasprava.
1. Koliko vojnika osigurati
Prvo je pitanje koliko vojnika i sposobnosti saveznici žele osigurati. Dosad su se, uz snage potrebne za velike operacije, dogovarali o 18 pričuvnih brigada od po oko 5000 vojnika za manje krizne misije izvan saveznikova teritorija, poput onih u Afganistanu ili na Kosovu. Američki pritisak da se veći dio sigurnosne odgovornosti prebaci na Europu, poznat kao NATO 3.0, mogao bi dovesti do smanjenja ili ukidanja tih zahtjeva. Raspravljat će se i o ubrzanju samog planiranja zbog brzine inovacija na bojištu, od umjetne inteligencije do kopnenih robota, te o konvencionalnoj potpori nuklearnim silama poput Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a. Nassima Barrows, direktorica NATO-a za nuklearnu politiku, naglasila je da je ta potpora apsolutni dio NDPP-a i jedna od glavnih poruka koje saveznici žele istaknuti.
2. Tko će popuniti američku prazninu
Nad pregovorima visi Pentagonov pregled američkih snaga u Europi. Washington je već ranije ove godine povukao dio resursa na koje se NATO oslanjao, uključujući strateške bombardere, borbene zrakoplove, dronove, podmornice i ratne brodove. Pregled se očekuje u prosincu, na polovici pregovora, pa postoji bojazan da bi mogao odgoditi razgovore, a i da bi SAD mogao povući sposobnosti koje su Europi nužne, primjerice teške transportne zrakoplove.
Time će započeti i natjecanje oko toga tko će nadomjestiti američke kapacitete, a pravedna raspodjela tereta bit će teška jer su nacionalni proračuni već opterećeni. Camille Grand, voditeljica obrambenog lobija ASD-a i bivša visoka dužnosnica NATO-a, podsjetila je da je prije NATO izračunavao potrebe, a SAD bi popunio praznine. "To više nije slučaj", rekla je. Jedno od mogućih rješenja jest prijelaz s konkretnih zahtjeva za oružjem na ciljeve koje države moraju ostvariti, primjerice uništavanje ruskih zapovjednih položaja. To bi europskim saveznicima bez američkog naoružanja dalo više fleksibilnosti. Fabrice Pothier, bivši direktor NATO-ova planiranja politike, a sada šef tvrtke Rasmussen Global, smatra da Europi nisu potrebni 'tisuće Tomahawka' jer se isti učinak može postići mnogo jeftinijim alternativama.
3. Istok, sjever ili jug
Usredotočenost na Rusiju mogla bi izazvati trzavice sa saveznicima koje zabrinjavaju druge prijetnje. Službeno NATO zagovara pristup sigurnosti od 360 stupnjeva, no u praksi se težište nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. pomaknulo prema istoku, a prošle godine i prema sjeveru, pokretanjem arktičke misije, uglavnom kao odgovora na pritisak Donalda Trumpa oko Grenlanda. Dio saveznika traži više pozornosti za južno i jugoistočno krilo, gdje problem čine ruski plaćenici u Libiji, mogućnost migracija kao oružja, pojačana aktivnost podmornica i napadi dronovima na plovila u Crnom moru. "Previše je sjevera", rekao je drugi NATO-ov diplomat, koji smatra da bi savez trebao preispitati svoje prioritete.
4. Više dronova ili više tenkova
Rat dronovima u Ukrajini potaknut će raspravu o ravnoteži između bespilotnih sustava i klasične opreme poput tenkova i topništva. Većina saveznika planira povećati upotrebu dronova. Velika Britanija je ove godine najavila „hibridnu flotu” koja se oslanja na autonomna plovila, među ostalim na bespilotna podvodna vozila tipa 93. Francuska je za dronove i lutajuće streljivo izdvojila oko 8,4 milijarde eura, a Njemačka iduće godine osniva prvu namjensku pukovniju dronova. Na odluke utječu i demografski problemi. Prema Grand, starenje društava i teškoće s novačenjem sve više guraju države prema bespilotnim sustavima. Vandier upozorava da Rusija godišnje proizvede devet milijuna dronova, što od saveza traži "prilično radikalan napor". Kao jedno od rješenja predložio je model pretplate za nadogradnju hardvera, kako se naoružanje ne bi brzo zastarijevalo.
5. Što naučiti od Ukrajine
Većina saveznika slaže se da Ukrajina pridonosi njihovoj sigurnosti, zahvaljujući velikoj vojsci s borbenim iskustvom i brzom tehnološkom razvoju u području zračnih, morskih i kopnenih dronova, protuzračne obrane, projektila i sustava upravljanja bojištem Delta. Zato dio država traži tješnju vojnu i industrijsku suradnju, dok drugi traže oprez jer se ukrajinski rat razlikuje od NATO-ove doktrine, koja se temelji na brzom manevriranju, zračnoj nadmoći i preciznim udarima s udaljenosti.
Vrhovni zapovjednik NATO-a, američki general Alexus Grynkewich, rekao je u Europskom parlamentu da iz sukoba treba izvući ogromne lekcije, te je poručio: "ne želimo voditi takav rat".
Otvori KEKS Pay
