Ispovijest vukovarske braniteljice Vasilije Tucker: 'Iako sam im govorila da me ostave, nisu htjeli'

Ne zaboravljam a niti ne opraštam.

Vrlo potresna priča. Jedna od mnogih vukovarskih mučenica. Ne znaš što je gore - da li biti ranjen, da li ostati bez noge, biti silovan ili ostati bez sina. Sve su to žene Vukovara proživljavale jer je s druge strane bila velika oklopno-mehanizirana sila, a kod pada puno psihopata-chetnika. Meni kada čitam o Vukovaru je uvijek teško i zbog nekih stvari sam odlučio da neću više čitati, jer mi to negativno utječe na zdravlje, a onda opet pročitam. Treba crpiti snagu iz ovakvih tekstova, ne dopustiti da se zaboravi, a stranci koju u pogrešnom smjeru vodi Milorad Pupovac onemogućiti da preko kulture promiču velikosrpske ideje.

Zahvalite Tuđmanu u HDZ. . U Vukovaru je bilo kao da je pod nacističkom okupacijom, bile potrebne propusnice koje je izdavao Tomislav Merčep. O atmosferi koju su stvarale hrvatske paravojne jedinice na čelu sa Merčepom svjedoči i povjerenik hrvatske vlade vlade za Vukovar, Marin Vidić Bili, u pismu koje je iz Vukovara uputio hrvatskoj vladi, ali i nekolicini oporbenih čelnika: „Imenovanjem Merčep Tomislava za sekretara Općinskog sekretarijata u Vukovaru došlo je do uzurpacije vlasti i koncentracije funkcija u jednoj osobi i to predsjednika HDZ-a te faktički zapovijednja ZNG-a, policijom te civilnim organima vlasti. Okružen ljudima sumnjivih moralnih i stručnih kvaliteta, bivšim kriminalcima, preuzeli su apsolutno nadzor nad svime u Općini Vukovar, ne prezajući od nasilnih i represivnih mjera nad građanima Općine Vukovar (bespravnim upadajem u privatne stanove, upućivanjem usmeno i pismeno u napuštene stanove osoba koje su tražile smještaj, pljačkanjem stanova, oduzimanjem privatnih vozila, nasilnim privođenjem na saslušanje pa čak i egzekucijama. Takvim ponašanjem stvorio je u gradu opću psihozu straha među hrvatskim i srpskim pučanstvom što je rezultiralo masovnim bijegom iz grada, totalnom blokadom rada polcije, ZNG-a, organa uprave i stvorilo opću konfuziju…“

Interesatno je da braniteljica ne priča šta se dešavalo u proleće 1991g u Vukovaru. Ne seća se kada su odvodili i ubijali Srbe i pljačkali njihovu imovinu. Mnogo toga Braniteljica ne priča Kri istinu kao zmija noge. Dali treba spomenutimija noge. Dali treba spomenuti transkript objavljen u hrvatskom Dnevniku na pitanje hrvatskog zapovjednika Dedakovića može li evakuirati civile, Tuđman to rezolutno zabranjuje. Tuđman je namjerno vratio nekoliko autobusa djece u Vukovar nadajući se da će Srbi nad njima izvršiti pokolj. Međutim, Tuđmanove bolesne vizije se nisu ostvarili i Srbi su svu djecu i civile evakuirali iz Vukovara. Dok je Vukovar padao Tuđman je sa Antunom Vrdoljakom igrao tenis.

Onome tko to nije proživio teško je razumjeti jačinu i snagu bratstva i jedinstva prije ratu i sklopljenih prijateljstava i međusobnog povjerenja balkanske brače po jeziku i krvi različitih vjeroispovjesti.