Nenad Jakušić: Ako dijete pretjera, morate pokazati ljutnju ili dreknuti

Moja je majka znala vrijednost šamarčine i dobre kuhače u pravo vrijeme.

Zbog čega bi grubost i oštre riječi bile svagdje dopuštene osim u odgoju djece? Djete traži granice do kojih može ići, a kada se granica prijeđe treba oštro reagirati, da li riječima, da li prostornom kaznom ili čak i fizičkom silom. Djetetu se može tisuću puta reći da ne dira vruću peć ili vodu, ali dok samo ne osjeti posljedice tog dodira od riječi nema koristi.

Protiv nastavnika uglavnom, ratuju oni roditelji koji ne brinu dovoljno o svojoj djeci. Kad dijete upadne u bilo kakve neprilike tad roditelji odu u školu i naprave kraval, ne bi li pokazali veliku "brigu" i moć. To djetetu daje snagu da ne uči, da u školi radi što mu se prohtije i da ne izrasta u dobrog, kompetentnog i poštenog čovjeka. Tako će isto odgajati i svoju djecu.U odgoju je najbolja suradnja, dogovor i uzajamno povjerenje, ali ne stalno popštanje i velika "ljubav" prema svom djetetu, jer neka djeca to koriste i postanu mali tirani, koji najviše ugnjetavaju roditelje, koji stalnim popuštanjem i odobravanjem baš svega svom djetetu su često žrtve, naročito u starosti.

djeca su ogledalo rodoteljskog odgoja,ne mislimo da bi nam društvene institucijie trebale odgajati djecu

Današnji odgoj je više lupetanje nego pravi odgoj. Djeca zato i jesu raskalašena i nemaju poštovanja odnosno strahopoštovanja. Moderna lupanja peruškom po riti nisu primjenjiva na svu djecu. Svako dijete je drugačije, a činjenica je da neka djeca ne poštuju pravila i da s njima treba strože. I to ne radi provođenja strogoće odraslih već radi samog djeteta i društva u cjelini. Pitajte bilo kojeg obrazovanog i educiranog čovjeka koji radi u nastavi ili se bavi djecom pa će vam reći nešto više o tim "modernim" saznanjima i filozofiji koji su donijeli više lošega nego dobroga.

Kolegica mi je rekla da je srela svoju učenicu koja se još uvijek sjeća njenog šamara. Danas joj je ta odrasla žena zahvalna! Pa si vi mislite sa svojim psihološkim metodama i razgovorima. Nisu sva djeca jednaka i nisu sve metode jednako primjenjive! Nasilje i odgojna metoda nisu iste stvari.

"Malo tko je kao on toliko upućen u probleme djece i roditelja u suvremenom društvu..." buuuaaahhhaaaahhhhhhaaaaaaaaaaaaa! Ovo može napisati samo netko jako zločest ili nema pojma o suvremenim znanstvenim spoznajama kad govorimo o mentalnom zdravlju djece. Žao mi je štošto ovo moram reći, ali gosp. Jakušić nije se potrudio pročitati i primjenjivati suvremene zannstvene spoznaje u pogledu mentalnog zdravlja djece, a koje su priznati svjetski autoriteti na ovom području objavljivali posljednjih 20 godina. Nemojte obmanjivati čitatelje, svi oni kojima je gospodin Jakušić bio vještak njihova djeca i oni osjetili su na vlastitoj koži tu njegovu "stručnost".