Nemoćni i dementni – 80.000 zarobljenika sustava i crnog tržišta

Domovi u Zagrebu su uglavnom u rukama određenog lobija,cijene su od 6-8000,što je zaista previše,dok je puno bolji smještaj,usluge a i cijene primjerenije izvan Zgb.Oni koji boluju od Alzheimera trebaju biti u stac.smještaju i za to bi se grad trebao pobrinuti,jer obitelji koje rade a nisu i stručno educirani to ne mogu.Što se tiče smještaja u državni dom,tamo su liste i godine čekanja.Djeca su dužna da se brinu za stare i onemoćale roditelje,ali u okviru mogućnosti,koliko im to posao,vlastita obitelj i ek.situacija omogućuje.Lako je kažnjavati,ali treba pomoći,a za to je odgovorno cijelo društvo koje uopće ne mari za starije osobe, od soc.službe do odgovornih u Poglavarstvu.Državni domovi seuopće ne grade,samo niču privatni,uglavnom prenamjena privatnih kuća u domove,što je neadekvatno potrebama starijih i nemoćnih osoba,ali izgleda da to određuje novac u rukama beskrupuloznih mešetara i profitera.

Sa problemom smještaja u dom susreo sam se prije nekoliko godina. Situacija je bila hitna i trebalo je u nekoliko dana naći smještaj. Jadini izlaz bio je privatni dom za koji je odlazila mirovina roditelja i ostalo smo mi djeca nadoplaćivali. Pošto se radi o manjem mjestu cijena je bila oko 4000kn. Istovremeno je i moja kolegica imala roditelja u državnom domu, plaćali su između 1500 i 2000kn i roditelj je svojoj djeci svakih nekoliko mjeseci davao poklone u novcu jer mu je mirovina bila veća od cijene doma. Činjenica je da država nije u stanju izdraditi potreban broj domova pa me čudi zbog čega ne sufinancira smještaj u privatnim domovima. Ako se sufinanciraju privatni vrtići tamo gdje nema državnih ne znam zbog čega se ne bi mogli i domovi.

Država osim što je donjela zakon o sankcioniranju osoba koji ne brinu o starijima skoro ništa ne čini u rješavanju brige o nemočnima i starijima.Večinom je sve prepušteno stihiji a da bi se sakrila odgovornost društvenih institucija sankcioniraju se djeca.Razumije se da se kažnjavaju djeca koja ne brinu za starije koji su pokretni,koji se mogu svijesno brinuti o sebi ali kažnjavati nekoga koji radi i preživljava uzdržavajuči svoju familiju je nepravedno.Država zna da skoro ništa ne čini po pitanju gradnji ustanova -domova koje bi mogli financirati sami korisnici nego se kriju iza privatnih ustanova koje nemogu financirati ni korisnici niti njihova djeca.Glavno da ministar zdravstva donira 40 milijuna kuna Mostarskoj bolnici a nije u mogučnosti brinuti o bolesnima i potrebitima koji plačaju zdravstvenu zaštitu.Dokle god se budemo ponašali kao pijani milijarderi i dokle god nas budu vodili ljudi koji neznaju planirati razvoj države i društva niti za tekuči mjesec a kamoli za duže razdoblje nečinjenje države kriti će se iza kažnjavanja djece.

Kakva je ovo bedastoća? Da imamo samo 80 000 dementnih ne bi bilo nikakve šanse da SDP, HDZ, HNS, HSS, IDS i GLAS sjede u saboru. Ili moraš bit dementan ili totanlo retardiran da bi njima dao glas. Vjerujem dada nisu baš svi retardirani. Ponekad sa njihovim glasačima razgovaram i zvuče suvislo, dakle nisu retadirani, ali očigledno su dementni kad im daju glas....

sirotinja uvijek stradava, i tako će i nadalje biti. uđite jednom u starački dom pod patronatom države i vidjeti ćete sliku koja je ista u svim državnim, uglavnom su tamo smješteni zdraviji i imućniji starci, ponekad naletite i na skoro cijele obitelji! svi su imali lijepu imovinu, to prepisali djeci, a i sami imaju pristojne mirovine pa im čak djeca ni ne trebaju pomagati. u privatnim druga priča, sirotinja i bolesni, natiskani u male zagušljive sobice... penzijice male, uskaču djeca koja su isto tako uboga....

U bespoštednoj borbi stradavaju nemoćni, zaboravljaju se tekovine NOB kad su nemoćni ranjenici stavljeni iznad svakog cilja po cijenu gubitka rata jer bolje je izgubiti rat nego obraz.

Nisu roditelji dementni nego su djeca dementna i iskvarena i to nije problem od jučer nego od pamtivijeka jer sutra ta ista djeca postanu roditelji svoje djece i žrtve svoje djece jer oduvijek je bilo preče uspjeh i divljenje okoline od osnovnih ljudskih dužnosti.

Sa promjenom ''sistema'' doslo je kompletno do promjene ''drustva''...I zna se vrlo dobro ko je najbolje I ko najbolje prolazi u tom novom sistemu….nekadasnje vrijeme nikad se nece vratiti gdje su ne samo stare osobe nego I mladja generacija imale ono najvaznije ''zivot dostojnog covjeka''...prije svakog bogastva...mobitela..I ostalih nebitnih stvari….

Bože, ne dopusti da ikad budem star i nemoćan !

Iz vlastitog iskustva znam, naša baka ima demenciju i alzeheimer, dok nam je djed bio živ bilo je donekle uredu, ali kako je djed umro, a mi jesmo u zajedničkom kućanstvu, ali radimo, nismo bili u mogućnosti da je cijeli dan pazimo, a događale su se stvari poput stavljanja na plin plastične zdjele, ali bili smo u kući pa smo uspijeli sanirati štetu. Nakon toga ipak smo je dali u dom, iako su bili zapisani u državni dom, i prošla je komisiju, određen joj je 3. stupanj pomoći, nisu je primili jer nemaju mjesta, a dnevni boravak nismo mogli prihvatiti, jer jako rano idemo od kuće, pa nitko nemože dočekati njihov prijevoz (i to je bilo upitno da li će biti dovoljno zainteresiranih), a poslodavci nemaju razumjevanja za takve situacije. Sada je u privatnom domu, mogu reći da smo zadovoljni uslugom, i razumjevanjem, vode je liječniku iako to sve plaćamo. Država samo daje sankcije, ali ništa ne poduzima da se napravi koji dom državni, jer recimo naša baka nema preveliku mirovinu i na svu sreću da mi imamo pristojna primanja, da joj možemo platiti smještaj. I još nešto zašto se ne naprave domovi za starije, samo se rade shoping centri, a ono što je napravljeno domova za dementne osobe skupi je smještaj kao "suho zlato". Pohvaljujem članak iz razloga da se napokon počelo govoriti o toj temi.

Angažman je to veliki i uzima puno vremena. A vremena za njegu starih roditelja naš narod nema zao jer njeguje stare ljude u Njemačkoj za pare.

da su ljudi imali po 3 ili 4 djece umjesto 1 ili 2 lakše bi djeca među sobom podjelila taj napor. A u novim generacijama mnogi nemaju niti jedno dijete, što oni misle tko se brinuti za njih kada ostare, tuđa djeca?, imigranti? možeš mislit

.... zamislite kada bi zagrebački, gradski, bandićevi domovi za starije imali web stranicu s podacima o svim domovima, o sadržajima pojedinog doma, o slobodnim mjestima po domovima itd. itd. .... JEST, MOŽETE SAMO ZAMISLITI .... i "upisati" se po tim bandić-domovima odmah po rođenju, jer ti "domovi" imaju liste čekanja, tj. općenito su gore organizirani nego u nekom srednjem vijeku .... ali, to i jest bandićgrad, metropola hrvatske, kao da ju je digitalizirao stanoviti karamarko prosvijetljeni ....

Ja u svom životu nisam upoznao starce nalik ovima iz vaše priče nego je to podli pokušaj omalovažavanje onog najvrednije što imamo, naši stari.