Subota 14. siječnja: Dvije vrste vijesti iz EU – epohalne i sramotne. Vijesti o Hrvatskoj iz Europske unije mogu se podijeliti na epohalne i uobičajene. Epohalne su ulazak u Schengen i uvođenje eura i vesele su za Banske dvore i elite, a uobičajene, kao što je najnovija o padu industrijske proizvodnje, u čemu smo među najgorim europskim zemljama, nevesele su za državu i građane. Cinik bi rekao – što će nama proizvodnja kad ionako sve uvozimo. Lani je vanjskotrgovinski deficit bio deset milijardi eura. Hrvatska se vlast gotovo nikad ne osvrće na te katastrofalne podatke, kao da i ne vodi zemlju koja je sve zaduženija, u kojoj su pučke kuhinje sve krcatije, a siromaštvo i iseljavanje sve veći. Nažalost, ni oporbu to stanje mnogo ne zanima, ne sjećam se kad je neki oporbeni čelnik sročio plan po kojem bi se u Lijepoj Našoj gospodarstvo osjetno poboljšalo, standard porastao, zaustavio masovni odlazak ljudi u inozemstvo, demografsko stanje počelo popravljati, a onda bi on vladajućima mogao reći – odlazite, mi imamo bolji program. Netko je rekao da je loša oporba za neku zemlju pogubnija od loše vlasti. Znaju to i građani, pa u anketama još uvijek najbolje prolazi stranka koja je sinonim za korupciju, kriminal i nesposobnost – Hrvatska demokratska zajednica.
Nedjelja 15. siječnja: Svađe u obitelji trebaju ostati u obitelji
U intervjuu televiziji France 24 premijer Plenković okomio se na predsjednika Milanovića i oporbene zastupnike koji su bili protiv obuke ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Milanović mu je uzvratio: "Pljuješ hrvatske zastupnike i građane u francuskim medijima. Nemoj nikada olajavati demokratske zastupnike svojih građana i svoje građane u stranim medijima. To je minimum bontona." No baš se i ne može reći da je riječ o "stranim medijima", jer je premijeru Europska unija, pa tako i Francuska, važnija od Hrvatske. Ne znam je li Milanović ikad u inozemstvu "olajavao" koga u Hrvatskoj, ali je Plenkoviću rekao ono što je u narodu duboko ukorijenjeno. Jedna je od najvećih sramota u hrvatskoj obitelji kad je neki njezin član javno ocrnjuje, kakvu god mu je nepravdu učinila. Kad Plenković u EU ocrnjuje svoju "obitelj", to jest svoje protivnike u Hrvatskoj, pokazuje da nema patriotizma, kao što ga nije imao ni u svom komunističkom odgoju u kojem nisu bili sveti ni vjera ni obitelj ni domovina. Prema istraživanju Promocije plus, 60 posto građana bilo je protiv obuke ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Ali kad se Plenković ulizuje mediju u zemlji svoga gazde Macrona – oni ne postoje.
Ponedjeljak 16. siječnja: Od danas ne plaćamo kunama nego ovisnošću
Od danas se više ne može plaćati kunama. Je li time ne baš nevažna prisnost s novcem i njegovim imenom što seže u daleku povijest zauvijek prestala? Mogu li doći sretnija vremena, možemo li steći nezavisnost od Europske unije kao prije nekoliko desetljeća od Jugoslavije, pa iznova uvesti kunu? Ali kao što više nemamo svoj naziv novca, već dugo nemamo ni svoje banke koje smo prodali kao i neke strateške nacionalne tvrtke, telekomunikacije, hotele, poljoprivredna zemljišta, vode... Kuna je otišla za tim nacionalnim bogatstvima kao jedno od rijetkih obilježja hrvatske suverenosti. Na žalost, malo je nade da će se ta suverenost ikada vratiti, stranci ne samo što imaju većinu hrvatskih dobara nego ih i dalje kupuju, a prije koji tjedan pročitali smo u našem listu i ovaj dramatičan naslov – "Obali prijeti rasprodaja i novo zlo. Zašto Hrvatska ne brani svoje sveto tlo". Lakoća kojom smo se sada rastali s kunom ista je lakoća kojom se od Tuđmanove smrti krčmila Hrvatska, jednako u Račanovo ili Sanaderovo vrijeme. Sjećamo se iz toga vremena naslova – "Izvan Europske unije Hrvatska je ništa". Sada uz odlazak kune možemo reći – "U Europskoj uniji Hrvatska je ništa".
Utorak 17. siječnja: Kako premijera u Saboru štiti 'opomenar' Jandroković
Kako bi se zaštitio Plenković, opomene su danas u Hrvatskom saboru dobili Pavliček, Grmoja, Raspudić, Zekanović, Milanović Litre..., a Sačić je iz parlamenta izbačen. Zastupnika Mlinarića rasrdilo je što Plenković svakog zastupnika koji ga je nešto pitao podsjetio na to da je glasao protiv obuke ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj i tako bio "na krivoj strani povijesti", pa mu je odgovorio: "Vi ste bili na krivoj strani povijesti '91. Vi niste branili svoju domovinu. A neki dan bili ste i na krivom Badnjaku i družili se s Ivicom Dačićem". Na svakoj sjednici Sabora na koju dolaze premijer i ministri predsjednik Sabora oko Plenkovića stvara bedem izričući opomene zastupnicima i izbacujući ih iz sabornice, kao da je Sabor njegov privatni stan. Takva privatizacija Sabora, u kojem su predsjednik Vlade i HDZ nedodirljivi, u povijesti je Hrvatske nezapamćena. Njome Jandroković niječe i demokraciju i rezultate izbora, a kako Plenković nezavisnu Hrvatsku nije ni želio ni branio, on je jedino totalitarizmom svoje vlasti može zaštititi od – demokracije. I po nalogu Bruxellesa, kojemu su katolički narodi trn u oku, prisiliti na raseljavanje.
Srijeda 18. siječnja: Pola Europe za teritorijalne ustupke Rusiji!!!
U devet europskih zemalja – Portugalu, Austriji, Nizozemskoj, Poljskoj, Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Grčkoj – provedena je anketa o tome treba li rat u Ukrajini završiti makar uz teritorijalne ustupke Rusiji. Gotovo je polovina anketiranih odgovorila potvrdno, a trećina je protiv žrtvovanja teritorija. Pemda osjetno više od polovine ispitanih želi da se Ukrajini i dalje šalje oružje, porazno je što bi se toliki broj ljudi složio s ruskim otimanjem ukrajinske zemlje. Normalan bi se čovjek upitao može li to uopće itko odobravati, pa bi bilo zanimljivo znati zašto to odobrava tako golem broj Europljana (koji se sigurno ne bi odrekli dijelova svoje države). Zacijelo ih impresionira golema, moćna, agresivna Rusija, koje se na neki način sami boje. I dok je Rusija takva, Ukrajina je prilično nemoćna žrtva koju svijet podupire, ali se u sukob neće uplesti slanjem u rat svoje vojske. Premda se Kijevu šalje oružana pomoć i premda se danomice Rusija na sve strane optužuje zbog agresije i zločina, koji su, uza stalne "pozive na pregovore", iz dana u dan stravičniji, Ukrajina je ipak prepuštena samoj sebi, pa je i to jedan od razloga što je anketirani Europljani "nagovaraju" na ustupke Rusima.
Četvrtak 19. siječnja: Kakva je to država od koje je jači jedan kriminalac
S ovakvom vlasti i pravosuđem Hrvatska je ponižena zemlja, već toliko dugo osuđeni kriminalac i bjegunac od zatvorske kazne Zdravko Mamić stvara u njoj drame koje ne uspijeva spriječiti. Ne razumijem se savršeno u kaznene odredbe, ali po logici normalnog građanina očekivao bih da oni koji kriminalca štite, podupiru i potiču na novi kriminal također snose posljedice te da im se zabrani raditi tamo gdje to čine. Da se to napravi, GNK Dinamo živio bi i radio mirnije, ovako, sada bi svoje trebale reći neke državne inspekcije, a podnesena je i kaznena prijava protiv Mamića, ali i 45 članova Skupštine kluba te tri člana Nadzornog odbora. I tko zna do kada će se vući okršaj na relaciji Maksimir-Međugorje. Gotovo je nevjerojatno da Hrvatska nije uspjela uvjeriti BiH da izruči notornog zločinca koji je ukrao desetke milijuna kuna, pa se tako pokazala nemoćna i pred njegovim pomagačima i pred zemljom koja ni za što nije sposobna kao za inaćenje Hrvatskoj. U bivšoj državi znalo se pravilo da Dinamo ne smije biti prvak, no maksimirski je klub koji put uspijevao izmaknuti tome, ali ova država ne uspijeva izmaknuti pravilu da Maksimir ne može bez kriminalaca.
Petak 20. siječnja: Bačić obećava brda i doline, dosad se iza brda krio
U obnovi u potresu stradalih banovinskih područja dosad nije učinjeno gotovo ništa, a novi ministar graditeljstva Branko Bačić sada obećava sve! No i nazvati Bačića "novim ministrom" pomalo je komično, jer ima li tko u HDZ-u i vlasti stariji od njega? A jednako je komično to što čvrsta obećanja daje dužnosnik koji je uz premijera za nemar u Baniji najveći krivac, jer u vodstvu je najjače stranke i države. Da je na to mjesto došao netko tko u graditeljstvu i obnovi ima iskustva i znanja, isprva bismo mu, uz rezerve nužne kad je riječ o politici HDZ-a, mogli povjerovati, ali ne znam zna li itko zašto povjerovati Bačiću. Istina, riječ je o sabranoj, odmjerenoj, nerazmetljivoj osobi i vječnom kadru, ali kadru koji nikad nije pokazivao osobitu okretnost i uspješnost. Zašto vlast u kojoj je bio na istaknutom mjestu, u posljednje dvije godine koliko je prošlo od potresa, nije barem stvorila osnovne uvjete za obnovu? Evo odgovora. Brinula se o ulasku u Schengen, o uvođenju eura, o pomoći Ukrajini..., pa kako uz tako epohalne ciljeve može misliti na život u kontejnerima u kojima djeca umiru i u kojima je život nepodnošljiv. Možete li zamisliti premijera kako u njima pije kavu s Von der Leyen?
Ivkošić se pridružio malom broju HDZ-ovaca koji su progledali. Bolje ikad nego nikad. Čestitke na hrabrosti, jer sad slijede salve uvreda od onih koji ne daju na svoju kriminalnu. Nitko nikog ne mrzi kao HDZ-ovac bivšeg HDZa-ovca koji pokaže mrvicu ljudskosti.