'Ne tražimo veće plaće nego uređen sustav. U protivnom, idemo u štrajk!'

Cijenim djelo socijalnih radnika ali ne mogu prihvatiti njihovo inzistiranje o nepogrešivosti njihovih procjena. Primjer samohrana majka jednog sina poslije dugo godina počela izlaziti sa jednim muškarcem, njen sin šesti razred osnovne je želio moped koji mu ona nije htjela kupiti, sin u školi ispriča priču razrednici kako mama i njen čiko njega ne vole. Škola poziva socijalnu službu koja određuje izuzimanje dječaka, dječak to nije očekivao i ispričao kako je mislio ako se mamu pozove na razgovor on će je kod kuće ucijeniti da mu kupi moped. Mislili bi kako je stvar raščišćena ali nije, diječak ostaje u sustavu za majku nastaju još dodatni troškovi, majka prekida i vezu te više i ne želi neku vezu. Svi Školski i drugi duži praznici dječak je kod mame ali na kraju mora u ustanovu. Zbog svega je majka imala i problem sa zdravljem i sve je nekako izdržala. Sin je završio i srednju školu sve iz ustanove, zapravo kad je postao punoljetan vratio se mami i sada je kod mame, nedavno se i zaposlio. Pošto su moji susjedi i dobro ih poznajem majka nije to morala niti doživjeti ali borba protiv socijalne službe može samo preko suda što košta i ishod borbe je neizvjestan. Imam još nekoliko primjera gdje je došlo do greške ali grešku neće priznati iako zbog greške dolazi do rasipanja resursa (smještaj u ustanovi, ...), problemi roditeljima čak i uništavanje odnosa. Dakle gospode prihvatite mogućnost greške pa će i ljudi koji su izvan vašeg sustava dići glas za vas.

Dakle, kada bolesna majka s djetetom koju je muž izbacio na cestu i pretukao dođe po tih 200 eura socijalne pomoći nju će portir vratiti tamo od kud je došla? Na cestu!? Socijalna radnica nema prava na štrajk jer misli da je sustav neuređen. Ima pravo štrajkati ako joj je plaća mala, ali štrajkati jer joj se ne sviđa sustav? Gdje toga ima?

Posao socijalnog radnika ne bih radio da mi netko ponudi 2.500 eura plaće. Korisnici su, samo ime kaže, socijalni slučajevi, a takvi nemaju što izgubiti. No, kada su upisivali fakultete, tim je ženama netko odmah na 1. godini rekao daa im je poziv skrbiti za sirotinju i to je bio njihov izbor. Ne mogu se zakoni mijenjati štrajkom! Ili moraju raditi svoj posao ili mogu otići. Trećeg nema u njihovom slučaju.