Ne politizirajmo ćirilicu preko leđa djece!

Učio sam ćirilicu u svojoj osnovnoj školi kao dio obveznog programa koji su u to vrijeme imala sva djeca u Hrvatskoj. Naučio sam to pismo, čitao sam i neke knjige na ćirilici i... to je to. Nikakve koristi nisam imao nikad od poznavanja tog pisma, a sve knjige koje sam pročitao na ćirilici mogao sam i mogu i dan danas pročitati i na latinici. Osim što se djeci u Hrvatskoj tom nastavom nametalo pismo koje nitko ovdje nije osjećao kao svoje i za koje smo jedva čekali da nastava u svezi njega prođe i da se vratimo normalnom gradivu, ama baš ništa drugo nije se njime postiglo. Dati u današnje vrijeme prijedlog da se ono uči u školama kao prvo čista je provokacija i dolijevanje ulja na vatru ljutnje zbog još uvijek nekažnjenih zločina koje su neki Srbi počinili u Hrvatskoj i od kojih jedan dio njih potpuno slobodno živi i radi u našoj zemlji iako su po svakoj logici trebali biti protjerani nakon odlužene zatvorske kazne za svoja zlodjela. A kao drugo, u situaciji kad još ni nastava informatike koja je djeci 21. stoljeća i te kako potrebna nije još redovita u školama, riječ je o ružnom podrugivanju, ruganju cijelom našem društvu i svim našim nastojanjima i željama da stvorimo školu u kojoj će djeca moći naučiti nešto zaista korisno i dobro za svoju budućnost. Rektor Boras ovim prijedlogom pokazao se instrumentom svih negativnih sila u našoj zemlji ili, u najboljem slučaju, osobom koja je vrlo daleko od stvarnosti o poznavanja stvarnih potreba jednog modernog obrazovnog sustava. Konsterniran sam tim njegovim prijedlogom.