Dehidriranu, promrzlu, dezorijentiranu u šumi - u takvom su stanju jednu ovčicu pronašla dvojica mladića 30. ožujka na širem osječkom području. Znali su tko joj može pomoći pa su okrenuli broj Renate Žilić, koja vodi Habitat, pansion - vrtić za ljubimce i školu za obuku pasa, u baranjskom Bilju.
Tri mjeseca kasnije izgubljena ovčica Marica, kako ju je Renata nazvala, našla je sreću uz jarca Jaru i dom u susjedstvu.
- Dečki je nisu mogli povesti jer su bili biciklom pa smo kolegica i ja dojurile automobilom. Sve smo pretražili u nadi da ćemo negdje pronaći stado i vratiti ovčicu pod njegovo okrilje. Naime, čonbani znaju prolaziti šumom pa janje zaspi na suncu i mama ode, a ono ostane i izgubi se. Međutim, nije bilo nikoga u blizini. Inače, tih je dana tri noći zaredom temperatura padala ispod osam stupnjeva, bila je velika razlika u odnosu na dan, janje je bilo baš dehidrirano i iznemoglo, ali nije imalo vidljive fizičke ozljede - započinje Renata Žilić.
Janje je odvezla k sebi u Bilje, u Habitat, i priključila ga na infuziju. Nabavila je kozje mlijeko, isključivo domaće, i njime ga hranila. Provelo je tri tjedna u kući, a onda se polako počelo privikavati na vanjski prostor i učilo pasti. Po procjeni veterinara, bilo je staro oko mjesec dana kada su ga našli u šumi.
- Naši su je psi odlično prihvatili i postala je kraljica Marica - smješka se Renata. I postala je - pas.
- Spasili smo ranije i ženku tornjaka, Mandi, koja je udomljena, ali svakodnevno dolazi k nama na čuvanje dok su joj novi vlasnici na poslu. Marica ju je doživjela kao mamu. Kad bi Mondi, kao pravi čuvar, trčala na ulazna vrata u dvorište i lajala, Marica bi dotrčala za njom i beketala, i skakutala lijevo-desno, baš kao i Mondi. Samo smo čekali da prolaje - opisuje naša sugovornica.
Ne prihvaćaju baš svi psi ovce, a Marica se pasa ne plaši pa bi trčala prema svakome koji bi došao u Habitat, što je s vremenom postalo problem jer se Renata bojala za njezinu sigurnost.
- Naši divni prvi susjedi, Emanuel - centar za terapiju i aktivnosti pomoću konja, odlučili su je udomiti. Oni već imaju puno životinja, od konja, pasa, mačaka, pa do jarca, tako da se lako uklopila. Išli smo prvo par puta u posjet, ja bih vozila bicikl, a Marica i naš također udomljeni pas Sirija trčali bi za mnom. Pala je tako odluka da se ovčica preseli k njima, i to se dogodilo sredinom svibnja. Kako smo mi i kućni prijatelji, nismo izgubili kontakt s Maricom, a uvijek se iznova uvjerimo koliko je ona tamo sretna. Uživa sa svojim Jarom - govori nam Renata. Presretna je što je ovčica našla novi dom i život.
- Nismo je spasili da bismo je dali nekome tko će je pojesti, bilo nam je važno da živi sretno - ističe.
Iako nisu sklonište za pse ili bilo koje druge životinje, u Habitatu uvijek ima životinjskih duša koje čekaju novog vlasnika. Jer Renata se nikada ne ogluši na vapaje za pomoć pa nezaštićene životinje dovede pod svoje okrilje. Otišla se, tako, prošloga lljeta okupati u Dravi i odmoriti, a kući se vratila s mačićem pronađenim na plaži. Sada mu traži udomitelja. Spasila je puno ozlijeđenih i nemoćnih ptica, većinom ispalih iz gnijezda, srndaća, prasca, čaglja kojega je udario automobil, lisicu, kunu...
Njezina kujica Sirija, koju smo već spomenuli, došla je s prvim valom izbjeglica, pronašli su je u Bapskoj. Rekli su da je stigla iz Sirije, zato se tako i zove. No Renata vjeruje da je zapravo iz okolnih sela kojima su izbjeglice prolazili, priklonila se gužvi i gdje je bilo hrane...
Lijepa priča puna pozitive. Bravo za vlasnike Habitata.