– Razočarani smo u sud u Vukovaru kao i u cijelo hrvatsko pravosuđe. Osobe koje su bez ikakva razloga nasmrt pretukle našeg sina su na slobodi. Omogućeno im je da uza svoje obitelji i u svojim domovima proslave i Božić, Novu godinu, Uskrs i sve drugo. U isto vrijeme mi i dalje svakodnevno odlazimo na groblje k našem Miroslavu kojega više nikad nećemo vidjeti upravo zbog njih – kroza suze govori Božica Tunjić čiji je sin Miroslav brutalno pretučen 14. studenoga 2010. godine u Gradištu pokraj Županje.
Zatvorske kazne
Zbog premlaćivanja Miroslava Tunjića (17), odnosno nanošenja teških ozljeda sa smrtnom posljedicom vukovarski Županijski sud lani je u lipnju Antuna Matkovića i Gorana Evića osudio na pet i pol godina zatvora, odnosno pet godina i četiri mjeseca. Međutim, nakon žalbe i odluke Vrhovnog suda RH prvostupanjska presuda vukovarskog Županijskog suda ukinuta je zbog proceduralnih pogrešaka, a Matković i Ević 15. prosinca prošle godine pušteni su iz pritvora.
– Ne znam kako drugačije shvatiti tu odluku suda nego kao svojevrsnu nagradu – ogorčena je Božica Tunjić kojoj, kao i suprugu Mati, dodatno smeta i što oni, kao roditelji ubijenog djeteta, od suda nisu dobili nikakvu obavijest o ukidanju presude, vraćanju na ponovno suđenje i puštanju optuženih na slobodu do novog suđenja. Posebno ih pogađa što cijeli taj postupak traje već pet mjeseci a da se ništa ne događa niti se zakazuje bilo kakva rasprava.
– Zaista ne vidimo razloga za toliko odugovlačenje postupka. Zbog svega imamo osjećaj da se nekome pogoduje ili se želi sve strpati u nekakvu ladicu da se cijeli slučaj zaboravi. Svi su svjedoci ispitani, postoje i nalazi dvaju vještaka, a ni optužnica nije ništa posebno mijenjana. Doznali smo i da su sudu slane požurnice, ali ni to ne pomaže. Ne znamo što im još treba da se zakaže suđenje i konačno donese presuda – dodaje Mato Tunjić.
Neće ga presuda vratiti, ali...
Neutješni roditelji i dalje, godinu i pol od sinove smrti, ne mogu preboljeti sina niti se pomiriti s time da krivci još nisu kažnjeni. Uza sve to kažu i da im prijatelji svakodnevno javljaju i kažu im da Antun Matković i Goran Ević izlaze, provode se, a njihova Miroslava više nema. Doznali su i za zabave, čašćenja, izlaske u kafiće, kasina i druga slična mjesta ...
– Mi smo svjesni da nam Miroslava nikakva presuda neće vratiti, ali želimo da krivci za njegovu smrt koliko-toliko odgovaraju. I ta je izrečena presuda malena i neprimjerena onome što su učinili, ali je barem nešto. O pokazanoj surovosti govori i da su sami sudski vještaci potvrdili da bi Miroslav vjerojatno umro i da ga nije pregazio automobil. Čemu sve to i kamo to vodi? Jedan od razloga što se takvi slučajevi ponavljaju upravo su i naši sudovi koji ne kažnjavaju kako treba takve osobe nego ih nagrađuju malim kaznama ili puštanjem na slobodu. Kako drugačije to shvatiti nego da ljudski život ovdje ne vrijedi gotovo ništa i da djecu ne trebamo učiti da budu mirna, poslušna i da se ne tuku. Očigledno svi trebamo početi učiti djecu da postanu nasilna, bahata, da se tuku jer će jedino tako moći preživjeti – ogorčena je Božica Tunjić, majka nasmrt premlaćenog maloljetnika Miroslava.
Morate pokrenuti proces na međunarodnom sudu.Jedino ćete tako istjerati pravdu,pogotovo zbog ulaska u EU. Vidite da ovdje netko čeka da mu ponudite novce...