Poslije pandemije i rata u Ukrajini prijetnja dolazi do opće nesigurnosti i planetarnog straha

Hrvatska je brojem stanovnika sve manja, ali je broj alkoholičara uvijek oko 250.000. Uz to, 500.000 Hrvata ima problema s prekomjernim pijenjem alkohola, tako da je broj onih koji se bude bistri, vedri, fokusirani, čistog uma i vedra duha, izuzetno mali. Na posao se kasni, a s posla se odlazi ranije. Kave se piju, lupa se po internetu. Brod na koje piše Hrvatska tone, a oluje tek dolaze. Šteta jer smo imali lijepu perspektivu nakon što smo oslobodili zemlju od okupatora.

Prof. dr. Križo Katinić kaže: "Kada nas preplavi i zarobi strah, kada smo dugo u reduciranoj funkciji, iscrpljeni strahom liježemo u postelje. Ipak, ima nešto neobično: probudimo se iznenađeni i očišćeni, mirni kao da je sve u redu." Kujttim sa nedovršenom osnovnom školom ispravlja dr. Katinića i piše: "ada nas preplavi nesigurnost i zarobi tjeskoba, kada smo predugo u stanju napetosti, iscrpljeni alkoholom liježemo u postelje. Ipak, postoji nešto neumoljivo: budimo se umorni i iscrpljeni, s teškom glavom i ustima suhima kao pepeo, dok stvarnost ostaje jednako surova – ako ne i gora. U vremenima straha i neizvjesnosti ljudi posežu za alkoholom jer je brz, jeftin i dostupan način bijega. Alkohol pruža privremeni osjećaj olakšanja, otupljuje misli i ublažava teret svijesti, no to je samo iluzija. Kada mamurluk dođe po svoje, problemi su još uvijek tu – samo još mutniji, a tijelo slabije. U društvima pogođenim krizama, ratovima ili ekonomskom nesigurnošću, alkohol postaje anestetik za kolektivnu bol, sredstvo zaborava koje na trenutak briše strahove, ali dugoročno ih samo produbljuje. Alkohol, alkohol i opet alkohol."