"Najveću braniteljsku mirovinu u Koprivnici ima ratni dezerter!"

AJMO LAZNJACI...SAD NA BARIKADE.....OSUDITE OVU IZJAVU..!!!

muči radoslave ugrist će te zmija, od njenog otrova krepavaš polako, gušiš se, oči ti se iszbeče, sav pozeleniš...! na glup članak glupi i komentari! pa taj je to čovjek znao već dvdeset godina i šutio do sada?? ja bihh i njega zatvorio za primjer kako ne valja prikrivati kaznena djela!

100% je provjereno da su i slovenski vitezovi Borut Pahor i Samuel Žbogar u registru branitelja Republike Hrvatske..Nekima če se to činiti čudnim ali slovenski vitezovi su svojim junačkim i staloženim blokiranjem ulaza u EU jačali domoljubni dišpet, zanos i sreču te uzto sprečili da se Hrvatska i Hrvati brukaju i blamiraju po EU savezu več od 2010 godine ili kako bi domoljubno pošteni Dr. Ivek Sanader rekel od 2007 godine...

A čemu čuđenje ovog gospodina Kralja, pogledajte u na Netu u Registru branitelja samo broj koprivničanaca koji imaju sudjelovanje u Domovinskom ratu čak od 10,11 mjeseca 1990 i koliko ih je još po odluci nekog župana pretvoreno u branitelje ii to kasnih devedesetih........žalosno ali istinito.

Eee moj majstore, gospon Pukovnik Kralj, znam ja i za druge kaj su rat proveli na wc-u, ili kak bi se to narodno reklo \"na straniscu\", ili po Austriji azil trazili, a danas vode udruge branitelja, ili ti govore \"glej kak mi po Hrvatskoj gospodarimo\"... Ti lazni branitelji, to ti je kak sracka, ili pravopisno, proljev, cim bus malo hladnoga popil odma bus ju dobil... toga se nebus skoro rjesil... Nego, gdje je bojisnica u Koprivnici bila? Kraj hize gospona Polanceca? On je Podravku branil, bi i njega u registar trebalo zapisati, pak mu mamu, tatu, dedu i babu vnutra deti.. nek bu cela familija, kad smo vec tu, nekak je ljepse za vidjeti...

Nakon objave nepotpunog registra branitelja, bar nama braniteljima tako izgleda iz ove perspektive „ nemogućne učinkovitosti“, jedino ostaje analizirati problem: „Kako je bujao Registar“. Da, jer ovo što je državni tajnik u Ministarstvu branitelja Zoran Komar potvrdio, a i sve drugo puno prije, pa i kasnije odvijalo bez pravog učešća branitelja. Na žalost, njihovu su ulogu preuzele političke strukture, koje uopće nisu znale kako branitelji dišu, što ih tišti, što oni očekuju kod rješavanja njihovih problema… A paralelno s tim, da nazovem aktivnostima oko sređivanja prava branitelja, registar branitelja je bujao. Bujao je, faktički od onda kada još nije ni postojao, još od 1995.-96. godine. Stvarnog uzroka bujanja zaista ne znamo. Možda razlog tom bujanju može se pronaći u rečenici bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivana Penića, koji je kazao: „da je pokojni predsjednik Tuđman također baratao brojkom od 350.000 branitelja“… Pa ako je Predsjednik baratao s tom brojkom, morali su i svi drugi! Dok stvarno stanje još onda, bilo je puno drugačije! Negdje krajem 1997. god. s otvorenim pismom sam se obratio Predsjedniku Hrvatskog časničkog zbora u mojoj županiji, koje je pismo objavljeno u tadašnjem brodskom tjedniku. Ono je bio moj odgovor na odaslani anketni listić, putem kojeg se želio saznati stanje: i zdravstveno, i psihičko, i materijalno, itd., zapovjednog kadra iz Domovinskog rata. Kako sam ovih dana uspio do tog broja tjednika doći, makar sam ga i ciljano tražio, jer mi je ostalo nešto u sjećanju o ondašnjem izrečenim brojkama branitelja, na kraju su me ipak zaprepastile neke moje ondašnje, a i tuđe rečenice: „Dosada su podijeljena mnogo odličja i odlikovanja. Spomenicu Domovinskog rata je dobilo više od tristo pedeset tisuća osoba. Dobro je primijetio nedavno ministar unutarnjih poslova RH (iz početka devedesetih), Ivan Vekić … da s tom vojskom lako bi do Zemuna došli. A na ovoj strani barikade početkom jeseni devedesetprve ako je bilo pedeset tisuća boraca, hrvatskih junaka. No, vrlo je simptomatično, da zvanično u ovom ratu ni dezertera, ni izdajnika, a niti junaka, (pa za još malo će ispasti da ni agresora) nije bilo…“ I tako, sada imamo više od pola milijuna branitelja, jer svi oni koji su dobivali Spomenicu Domovinskog rata, tamo negdje 1997., svi su postali branitelji, pa onda još, pa još, pa još!!! A usput se širilo i produljivalo braniteljski staž nekih „pravih branitelja“. I tu smo gdje smo. Teško da to sada netko može ispraviti. No, sjećam se također jedne inicijative iz 1993.-94. godine, kada je Merčep i članovi njegove udruge, pokrenuli akciju evidentiranja branitelja, i dodjelu zlatnih, srebrnih i brončanih iskaznica, gdje bi ta boja iskaznice na neki način, regulirala po nekom Pravilniku, nekakvu snagu sudjelovanja i jačinu djelovanja branitelja u Domovinskom ratu, pa kasnije i status branitelja. Šuškalo se onda, da bi trebala postojati i dijamantna iskaznica za poseban doprinos branitelja, za junake Domovinskog rata. A usput mislim, da uvođenjem još dvije iskaznice, možda crvene i plave (boje sa hrvatskog barjaka), moglo bi se razdvojiti borbeni i neborbeni sektor. Pa nakon dopune sadašnjeg Zakona branitelja, ili izrade novog Pravilnika o statusu branitelja, i uvesti red u evidencijama hrvatskih branitelja. Tako bi Registar postao puno važan, a njegovom objavom i legitiman. S druge strane, nakon blizu petnaestak godina od završetka Domovinskog rata, dužni smo to učiniti prema istinskim braniteljima!

Ovo je zanimljivo. Bilo je ranjenih 50 a poslije ih se nakupilo više stotina