Izazovi za sve europske stranke na lijevoj strani političkog spektra u idućoj godini bit će kako pomiriti vlastite političke programe i očekivanja svojih birača sa surovom realnošću i bolesnim gospodarstvima koja ozdravljenja traže u provođenju nepopularnih mjera i u štednji. Jer rezanje državne potrošnje te manje novca za socijalu i zdravstvo puno bolje zvuči u “desničarskim” ušima.
Cijela ljevica u koaliciji
U istoj su “kaši” i hrvatske stranke ljevice jer su sve, osim laburista, dio Kukuriku koalicije. Iako će mnogi reći da je SDP sve više liberalna stranke koja se jako približila centru, a HNS lijeva samo u svjetonazorskim pitanjima dok je u ekonomskim sve samo ne takva, i SDP i HNS u klasičnoj podijeli na lijeve i desne još svrstavamo u lijeve. Njihovi koalicijski partneri u ovoj analizi nisu toliko bitni jer je IDS regionalna stranka i stranka najbliža centru, a HSU je od osnivanja specifična interesna zajednica organizirana u političku stranku.
U najlagodnijoj poziciji su laburisti kojima na ruku idu i velika gospodarska kriza i činjenica da u takvom trenutku glavnu ulogu u Vladi igra njihov najveći rival na ljevici – SDP, koji će se nepopularnim mjerama i reformama, koje više neće moći odgađati, zamjeriti mnogim tradicionalnim biračima. A oni će se u budućnosti, a neki već i na lokalnim izborima u svibnju, prikloniti laburistima ili apstinirati. Tek poneki glas otići će raznoraznim “ljevičarskim” nezavisnim listama. Stoga se očekuje daljnji rast popularnosti laburista čiji vođa Dragutin Lesar zasad vrlo vješto “gricka” SDP-ovu glasačku bazu.
Zapravo jedini je pravi izazov Hrvatskim laburiste, odnosno jedina opasnost koja bi ih već u drugoj polovici 2013. mogla stajati gubitka popularnosti njihova postizborna taktika. Jer ako redom počnu ulaziti u poslijeizborne koalicije, a pogotovo ako to budu činili sa SDP-om i/ili HNS-om, riskiraju. Zato će biti vrlo zanimljivo pratiti ponašanje laburista nakon lokalnih izbora, kao i reakciju šefa stranke na, sasvim sigurno, brojne zahtjeve svojih ljudi s “terena” za ulazak u vladajuće koalicije, ponekad i neprincipijelne.
Što se SDP-a i HNS-a tiče, u idućoj godini ne treba očekivati veće promijene jer je njihova politika uvelike unaprijed determinirana činjenicom da su na vlasti. Stoga će politika Vlade ujedno biti i politika SDP-a i HNS-a. Politika SDP-a promatrat će se kroz poteze koje vuku njihovi ministri u svojim resorima, a isto vrijedi i za HNS. Jedini jači otklon od Vladine politike može se očekivati prije lokalnih izbora u sredinama u kojima SDP i HNS neće ići zajedno. Tamo će lokalni SDP-ovci moći slobodnije zastupati ljevičarske ideje, a HNS-ovci puno hrabrije liberalne ideje.
Neoliberal i populist
Najveća borba na ljevici u 2013. ipak će se voditi između SDP-a i laburista, odnosno između Milanovića i Lesara. Taktike su poznate. Lesar će najglasnije dosad “pjevati” da je Milanović izdao ljevičare, da je zapravo liberal koji koketira s neoliberalnim idejama i pokorno servisira kapitaliste na račun radnika. A Milanović će se truditi, ponajprije svojim tradicionalnim biračima, objasniti da je Lesar politički cirkusant i neodgovorni populist čije su ideje neprovedive i koji ljevičarima samo priča priče koje oni žele čuti. Pokušat će birače uvjeriti da si Lesar takvu žestoku retoriku može priuštiti samo zato što je u oporbi. Kome će povjerovati birači?
Nadam se da će pobjediti HDZ. Najbolji smo kada je svima najteže