Na karti izgleda gotovo beznačajno. Uski pojas zemlje uz granicu Poljske i Litve, dug tek oko 65 kilometara, već godinama je jedna od najosjetljivijih točaka NATO-ove istočne granice. Riječ je o Suvalskom koridoru, prostoru između ruske enklave Kalinjingrada i Bjelorusije koji predstavlja jedinu kopnenu vezu Litve, Latvije i Estonije s ostatkom NATO-a i Europske unije. Zbog njegova položaja vojni analitičari godinama ga opisuju kao svojevrsnu Ahilovu petu NATO-a, a nakon ruske invazije na Ukrajinu njegova je strateška važnost dodatno porasla. Danas se upravo oko tog dijela Europe ubrzano jačaju vojne snage, grade obrambeni položaji i priprema infrastruktura za mogući scenarij koji nitko ne želi, izravan sukob Rusije i NATO-a.
Zašto je taj komadić zemlje toliko važan? Odgovor se nalazi s obje njegove strane. Na zapadu je ruski Kalinjingrad, teritorij s oko milijun stanovnika koji je fizički odvojen od ostatka Rusije, dok se na istoku nalazi Bjelorusija, najbliži saveznik Moskve. Kada bi Rusija u hipotetskom sukobu uspjela preuzeti kontrolu nad Suvalskim koridorom i povezati Bjelorusiju s Kalinjingradom, kopnena veza baltičkih država s ostatkom NATO-a bila bi presječena. Upravo zato NATO ondje već ima raspoređene snage. Savez navodi da multinacionalna borbena skupina pod američkim vodstvom u Poljskoj djeluje upravo na području važnom za obranu Suvalskog koridora te se uvježbava za brzo slanje pojačanja saveznicima u slučaju krize.
Drugi dio priče je Kalinjingrad. Riječ je o najzapadnijem ruskom teritoriju, smještenom između Poljske i Litve i odvojenom stotinama kilometara od ostatka Rusije. Do kraja Drugog svjetskog rata područje je pripadalo Njemačkoj, a njegov glavni grad bio je Königsberg. Nakon rata pripalo je Sovjetskom Savezu i postalo jedno od njegovih najvažnijih vojnih uporišta na Baltiku. Njegov značaj nije nestao raspadom SSSR-a. Naprotiv, širenjem NATO-a Kalinjingrad se našao gotovo potpuno okružen državama članicama Saveza.
Situacija se dodatno promijenila ulaskom Finske i Švedske u NATO. Baltičko more danas je gotovo u cijelosti okruženo članicama Saveza, dok Rusiji ostaju Kalinjingrad i dio obale oko Sankt-Peterburga. Kalinjingrad je pritom sjedište ruske Baltičke flote i važna vojna baza iz koje Moskva može djelovati duboko prema srednjoj i sjevernoj Europi. Prema analizi International Crisis Groupa, Rusija je tijekom godina u Kalinjingradu rasporedila kombinaciju ofenzivnih i obrambenih sustava, među kojima su raketni sustavi Iskander-M, protubrodske rakete te sustavi protuzračne obrane S-400. Ondje su raspoređivani i zrakoplovi MiG-31 sposobni nositi hipersonične projektile Kinžal. Zbog rata u Ukrajini dio ruskih kopnenih snaga iz Kalinjingrada prebačen je na ukrajinsko bojište, ali strateška važnost područja time nije nestala.
S druge strane granice događa se upravo suprotno. NATO i njegove članice posljednjih godina ubrzano jačaju istočno krilo. Njemačka je u Litvi uspostavila 45. oklopnu brigadu koja bi do kraja 2027. trebala imati oko 4800 vojnika i 200 civilnih zaposlenika. Riječ je o trajnom raspoređivanju njemačkih snaga, a Bundeswehr navodi da je njihova zadaća jačanje obrane NATO-ova istočnog krila.
Litva je ove godine napravila još jedan važan potez. U Kapčiamiestisu, neposredno na strateški važnom području Suvalskog koridora, uspostavljen je novi vojni poligon namijenjen litavskim i savezničkim snagama. Na njemu će se moći održavati vježbe brigadne razine s između 3500 i 4000 vojnika. Litavsko Ministarstvo obrane otvoreno navodi da je lokacija izabrana upravo zbog strateške važnosti Suwałkijskog koridora i potrebe jačanja obrane južnog dijela zemlje.
Uz to, Litva tijekom deset godina ulaže oko 1,1 milijardu eura u projekte kojima se neprijateljskim snagama želi otežati kretanje. Uz granice s Rusijom i Bjelorusijom uspostavljeno je 27 lokacija s inženjerijskom opremom i sredstvima za utvrđivanje. Poljska i baltičke države istodobno rade na obrambenim položajima, prometnoj infrastrukturi i sposobnosti brzog premještanja savezničkih snaga.
Najveći strah NATO-ovih analitičara proizlazi iz geografije. Ako bi u hipotetskom sukobu ruske snage iz Bjelorusije krenule prema Kalinjingradu i uspjele presjeći Suvalski koridor, Estonija, Latvija i Litva ostale bi bez izravne kopnene veze s ostatkom Saveza. Slanje velikih količina vojnika, tenkova, streljiva i druge opreme kopnom postalo bi znatno teže. NATO bi se tada morao mnogo više oslanjati na pomorske i zračne pravce.
No, slika danas nije ista kao prije nekoliko godina. Ulazak Finske i Švedske u NATO bitno je promijenio vojnu geografiju Baltika, a Savez je znatno povećao svoju prisutnost na cijelom istočnom krilu. NATO je nakon niza incidenata s podmorskom infrastrukturom početkom 2025. pokrenuo i misiju Baltic Sentry, koja uključuje ratne brodove, pomorske patrolne zrakoplove i bespilotne sustave za nadzor Baltičkog mora i zaštitu kritične infrastrukture. Od rujna 2025. djeluje i Eastern Sentry, kojim je dodatno pojačana zaštita cijelog istočnog krila NATO-a, od krajnjeg sjevera Europe prema jugu.
Postoji, međutim, druga strana problema. Ono što Rusiji omogućuje da prijeti NATO-ovu istočnom krilu istodobno predstavlja jednu od njezinih najvećih ranjivosti. Kalinjingrad je odvojen od ostatka zemlje. Kopneni promet prema Rusiji ovisi o prolasku kroz druge države, dok pomorske i zračne veze prolaze područjem koje je nakon ulaska Švedske i Finske u NATO za Moskvu postalo znatno nepovoljnije. U slučaju rata Rusija bi zato morala istodobno pokušati zaštititi Kalinjingrad i spriječiti njegovo odsijecanje.
Koliko ozbiljno NATO promatra ruske vojne kapacitete na tom području pokazala je i izjava zapovjednika američke vojske u Europi i Africi generala Christophera Donahuea iz 2025. godine. Govoreći o Kalinjingradu, rekao je da savezničke kopnene snage danas imaju mogućnost neutralizirati ruske sustave kojima Moskva pokušava ograničiti NATO-ovo djelovanje znatno brže nego prije. Takav bi scenarij, međutim, značio napade na ruski teritorij, zbog čega bi mogućnost eskalacije bila golema. Rusija godinama upozorava da bi napad na Kalinjingrad tretirala kao napad na vlastiti teritorij. Posebno zabrinjava činjenica da su neki sustavi raspoređeni u toj regiji sposobni nositi i nuklearno oružje.
Zbog svega toga opasnost Suvalskog koridora nije samo u mogućnosti planiranog napada. Problem je i mogućnost pogrešne procjene. Rusija jačanje NATO-a oko svojih granica i Kalinjingrada prikazuje kao potencijalnu prijetnju vlastitom teritoriju. NATO, s druge strane, vlastito jačanje opisuje kao obrambeni odgovor na rusku invaziju Ukrajine i mogućnost buduće agresije na neku od članica Saveza. NATO je upravo ovog mjeseca ponovno naglasio da će braniti svaki dio savezničkog teritorija, dok je glavni tajnik Mark Rutte još u veljači, odgovarajući upravo na pitanje o mogućem ruskom pokušaju blokiranja Suwałkijskog koridora, rekao da je Savez spreman odgovoriti na prijetnju te upozorio da bi odgovor na napad bio razoran. To ne znači da je ruski napad na koridor neizbježan niti da NATO očekuje skori rat. Naprotiv, obje strane imaju snažan interes izbjeći izravan sukob koji bi mogao prerasti u mnogo širu, pa i nuklearnu konfrontaciju.
Otvori KEKS Pay
Neće to ići tako lako, tu su Poljaci koji dobro znaju s kim imaju posla i neće dopustiti da se rus prošeće tuda. Uostalom, zbog mira u kući Konigsberg bi opet trebao biti njemački jer rusi nisu pokazali kao dobri gospodari i uz to stvaraju napetosti i probleme sa susjedima.