Najkrvaviji ratni dan: 'Istrčao sam iz kuće i vidio svoju djecu kako leže na cesti'

Obitelj Zec ima godišnje na 10_ke članaka ,neka ima zločin je. Strašan zločin i trebamo ga osudit uvjek iznova.Ali zašto se onda ne da ista ili bar slična važnost ostaloj djeci i žrtvama. Evo za ovaj zločin više od polaa hrvata nezna. Mnogi neznaju koliko je bilo žrtava u domovinskom ratu. Mnogi neznaju osim :Ovčar, Škabrnje za druga teška masovne zločine.

Dobro da ga naše pravosuđe nije osudilo za duševne boli srpskih vojnika kad su bacili 'krmaču' , a možda ga još stignu jer ovim svjedočenjem narušuju ugled srpske manjine i provocira ih. Ukratko SRAMOTA za naše vladare bilo lijeve ili desne da su dozvolili da zločinci, ubojice slobodno šeću.

Kako napreduje film o ovoj očajnoj tragediji koji snimaju Budisavljevići, Grlići, Hribari i Sljepćčevići i ekipa?

Nikada, sjećam se niti u pola rata nismo znali svijetu pokazati svoje žrtve zločina a kamoli sada da pokazujemo i pišemo o njima u domaćim medijima. Za to nam nisu krivi Srbi. Ali ipak, žao mi je svih nevinih žrtava ratnih zločina bez obzira na zaraćenu stranu. Bojao bih se Boga govoriti drugačije; da jedne zločine osuđujem a druge podržavam jer su u pitanju ljudi koji su imali svoje živote a koje im je netko naprasno uzeo ni krivima ni dužnima. Kojim pravom?

nema te satisfakcije koja bi vratila ubijenu djecu, to je neizbrisiva bol

nema filma, nema kazališne predstave, ni tužnjikavih glasova maje, ace. nema ni osude. nema niti kazne. kao da se nije ni dogodilo. samo tuga, žalost i nepravda.