Najjači čovjek svijeta rođen je prije 136 godina pokraj Gračaca
Marijan Matijević golim je rukama savijao željezo, privlačio brodove i zadržavao avione
Komentari 22
obvezno neku ulicu u lici označiti njegovim imenom..
U naslovu su Gračac piše velikim slovom.
Snagator velikog srca
Kako on bre sme da bude najjači,a da nije Srbin ??? Eh da je kraljević Marko bio živ u njegovo vrijeme,dobio bi taj Matijević još veće batine,nego Musa Kesedžija.
Jure Rajković iz Brinja selo Plašćica dizao je konje,volove,automobile isto tako je bio nevjerojatno jak živjeo je pedesetak godina poslje Marijana ,1961 g, arena je radila sa njime reportažu,dizao je više od 550 kg,neki živi svjedoci iz Brinjskog kraja govoree daje to bilo i dosta više od 550 kg,a da je bio izuzetno pošten i dobar čovijek
Koja Perkovićka? Josipova kćer? Sašina sestra? Mislim... tata ide na Oktoberfest, jel ta?
Da,piše se velikim slovom i ćirilicom jer tamo su se vratili oni kojima je sve oprošteno!
Sudeći po slikama, radi se o čovjeku koji je mogao dići kojih 150 kg u benču i čučnju, a toliko može i Perkovićka. Čitao sam bajke o njemu, sve iz pera naših ljudi. Da je on stvarno bio toliko jak,jak, amerikanci bi iz njega napravili zvijezdu, bilo bi snimaka stotine, ne postoji ništa takvo, a bio je u Americi pola života.
mislim da matijevića nema u gračacu - on jer hrvat-
onda još nije bilo điu žbicu i te stvari , samo obaranje
ma kakav hrvat, to je samo srbin iz hrvatske.
matijevići su porijeklom bunjevci,osim najpametnijeg covjeka iz like,ona ima i najaceg covjeka koji je isto srpskog podrijetla!
mislim da se prezivao - matajija-
"Snaga klade valja,a um caruje"
tko vjeruje u ovu pricu.. mah
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Kad su jednom prilikom Marijana predstavili kao Austrijanca, Marijan im je odgovorio legendarnim rječima: „Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci .... di namjernik dobri nikada zanoćiti neće pod vedrim nebom, gladan i žedan, i gdje zlonamjeran tuđin nikad nije miran omrčao niti spokojan osvitao .“