U doba kada kompanije svakodnevno propadaju, izbor najgoreg menadžera 2012. mnogima bi se mogao učiniti popriličnom zlogukim. Ipak, dok su neki menadžeri bespomoćno gledali kako tržišne prilike ruše ono što su godinama pedantno gradili, neki od njih su u stilu Nerona sami potpalili lomaču ispod tvrtki koje su vodili. U godini kada su se mnogi nekadašnji privredni mastodonti urušili, kandidata za uvrštenje u ovaj izbor bilo je mnogo. Dakako, svaki izbor je subjektivan, pa će tako mnogi imati što dodati i oduzeti od ovoga izbora Večernjega lista. Ipak, naši kriteriji bili su transparentni. Vodili smo se financijskim rezultatima kompanija, njihovim tržišnim pozicijama, renomeom te javnim imidžem. Dakako, kroz te kriterije analizirali smo isključivo one menadžere koji su poznati široj javnosti i koji upravljaju ili su upravljali većim privrednim subjektima. Utoliko, možda bi bilo pretjerano nabrojene smatrati za deset najgorih menadžera u državi, koliko za deset vodećih među stotinama, pa i tisućama jednakih koji danas u rukama drže sudbinu domaće ekonomije.
Ivan Ergović, Nexe grupa
Bivši čelnik HUP-a bori se za komadiće tvrtke
Imao je najveću tvrtku u Slavoniji s više od 3000 zaposlenih i bio predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, a sada se bori za zadržavanje komadića tvrtke koju je godinama gradio. Tako bismo ukratko mogli opisati zadnje tri godine karijere Ivana Ergovića, koja je lani naglo krenula nizbrdo. Bilo je problema još i 2010., a nije pomogla ni jaka kriza u građevinarstvu, ali mogao se izvući da je Našicecement prodao njemačkom Heidelbergu 2011. Sada se taj ulagač ponovno neslužbeno spominje, ali je Nexe grupa danas u puno većim problemima nego 2011. pa se ne očekuje izdašna cijena za najvredniji dio grupacije koja obuhvaća 30-ak tvrtki u tri države. Da su problemi veliki bilo je jasno kada je u ožujku pokrenut stečaj Bilokalnika, što je značilo zatvaranje 140 radnih mjesta. Potkraj godine još jedan veliki udarac Ergoviću bilo je to što nije uspio isplatiti korporativnu obveznicu od 120 milijuna eura niti polugodišnje kamate za istu vrijednosnicu. Obveznica je pala na 5 posto u trenutku objave negativne vijesti, a mnogi su proglasili stečaj Nexea. Ipak, i dalje se pokušava postići dogovor među vjerovnicima kako bi se grupacija spasila i nastavila raditi, s Ergovićem ili bez njega.
>> Ivan Ergović gubi dio vlasništva, vjerovnici se odriču pola duga?
Željko Žderić, Konstruktor
Nekoć moćni Splićanin, sad s milijardom duga
Vlasnik i direktor najveće dalmatinske građevinske tvrtke pritisnut je čestim štrajkovima radnika, procesom predstečajne nagodbe i sudskim presudama. Teška je godina bila iza inženjera građevine koji je nekoć bio najmoćniji čovjek splitskog poslovnog svijeta. Optužen je nepravomoćno na pola godine zatvora zbog nepravilnosti u pretvorbi tvrtke, a potom i zbog krivotvorenja pisma libijskog veleposlanstva koje mu je trebalo poslužiti kao dokaz u tužbi protiv Slobodne Dalmacije. Tvrtka je u teškom stanju. Potkraj siječnja pokrenuta je predstečajna nagodba zbog dugova većih od milijardu kuna, a tvrtka je prijavila i neto gubitak koji je u listopadu iznosio oko 179 milijuna kuna. Najveći su vjerovnici banke koje su i blokirale tvrtku više puta tijekom godine. Ipak, Konstruktor i dalje dobiva poslove koje obavlja preko tvrtki-kćeri. Za 1121 zaposlenika jedini izlaz je restrukturiranje Konstruktora koji nije mogao pronaći poslove koji bi supstituirali prihode iz godina građenja autocesta. Radnici štrajkaju protiv Žderića jer im duguje plaće pa su tako nedavno i odbili nastaviti raditi nakon tri mjeseca bez primanja.
>> Linić o sudbini građevinara: Konstruktor ide u stečaj
Luka Miličić, Dalekovod
Na sudovima imao više posla nego u građevini
Kombinacija politike i biznisa za Miličića se pokazala kobnom. Izgubio je kontrolu nad svojom tvrtkom prošlo ljeto kada je odlukom dioničara smijenjen iz fotelje predsjednika uprave Dalekovoda, a jesen i zimu imao je više posla na sudovima nego u građevini.
– Nosio sam vrećice s novcem i jednima i drugima – kazao je na svjedočenju u slučaju Fimi medije objašnjavajući da je punio crni fond i HDZ-a i SDP-a, no to mu nije pomoglo da sačuva svoju tvrtku koja vodi najveću i najkompliciraniju predstečajnu nagodbu u državi. Dalekovod je dužan 1,5 milijardi kuna, uglavnom bankama, a restrukturiranje tvrtke koja ima reference na međunarodnom tržištu pokazuje svu slabost državne administracije. Dio Dalekovoda po niskoj cijeni žele svi, pa čak i država kroz FGS-ove. Hoće li uopće ostati prostora za povratak Miličića?
Marinko Mikulić, Pan papirna industrija
U crna vremena prodao zlatnu koku
– Prodaj kad je skupo, kupi kad je jeftino – osnovno je načelo svakog biznisa. Što se tiče Marinka Mikulića, celuloznog tajkuna s razgranatim poslovanjem i u brojnim drugim sektorima, to načelo ne vrijedi. Njegove matične tvrtke – tiskara, tvornica papira, pelena, izdavački biznis – odavno su u problemima i raznim dubiozama. Voda je došla do grla pa je prodao i 45 trgovina mješovitom robom, većinom smještenih u Slavoniji. Zašto sad, a ne prije četiri ili pet godina, kada je gospodarstvo bilo u usponu, potrošnja građana rasla, a profiti maloprodajnih trgovačkih lanaca znatno veći nego danas? Mikulić je oduvijek bio tip koji je iznimno vješto plivao u moru raznih dubioza iznalazeći ad hoc rješenja za opstanak, kao što je, primjerice, bila otplata poreznog duga vlasništvom nad slavonskom plantažom voća Borinci prije desetak godina. Činjenica da je sada prodao maloprodajni lanac – svoj ključni izvor gotovog novca – poprilično je uvjerljiv simptom terminalne faze bolesti Mikulićeva poslovnog carstva. Ona traje već godinama, no tek sad dosegnula je svoj vrhunac.
Zoran Pećarević, Generalturist
Trajno zatvorio vrata najputničke agencije
Čovjek koji se svojedobno hvalio da zna otvarati sva vrata, sad često otvara vrata zagrebačkog Trgovačkog suda na kojem se provodi stečajni postupak najstarije i nekoć najveće hrvatske turističke agencije. Kako je moguće da u državi u kojoj turizam generira gotovo 10 posto BDP-a i raste iz godine u godinu takva kompanija propadne? To je neosporno rezultat “umijeća” njezina direktora i vlasnika. Kad je Pećarević došao u upravu 2003., imali su 300 zaposlenih, više od 20 autobusa, veliko zemljište na Radničkoj cesti, veliku zgradu u Praškoj ulici te gotovo 500 milijuna prometa godišnje. Ipak, nije bilo dovoljno, pa čak ni za to da brend kompanije preživi. Kako je njegova obitelj bila vlasnik tvrtke, netko bi mogao zaključiti da je Pećarević najviše naškodio sebi. Istina. Na greškama se uči.
>> Pokopali Generalturist: Imovina Pećarevićevih pod hipotekama
Marin Filipović, Finvest Corp.
Dokazao da jabuka pada daleko od stabla
Godina u kojoj te rođeni otac smijeni s čelne pozicije obiteljskog poduzeća, a onda praktički razbaštini i tvrtku ostavi sugrađanima, teško se može nazvati uspješnom. Dakle, iza Marina Filipovića, sina drvnog tajkuna Marijana Filipovića i donedavnog šefa Finvesta, neosporno nije dobra godina. Biti sin uspješnog oca, a pritom voditi i jednu od najvećih domaćih drvoprerađivačkih kompanija, nipošto nije lako, no za Filipovića je porazna činjenica da je njegov odlazak s čela obiteljske tvrtke u biti sasvim racionalna poslovna odluka. Jednostavno, umjesto da se bavi osnovnim biznisom na kojem je Finvest i izrastao, Filipović mlađi je, protivno želji oca, posao usmjerio prema turizmu i vrlo dubioznim ulaganjima na burzi, kao što je, primjerice, bila investicija u vlasničku strukturu Industrogradnje. Kada su te loše investicije postale omča oko vrata matične tvrtke – HPB je na ime neplaćenog kredita u prodaju dao 17 posto dionica Finvesta – Filipović stariji reagirao je i smijenio sina. Često se kaže da u biznisu nema mjesta za emocije. Marin Filipović to je osjetio na vlastitoj koži.
Kosta Minovski, Taxi Cammeo
Uništio sve konkurente, a onda samog sebe
Pirova pobjeda sintagma je koja se često pogrešno upotrebljava, no u slikovnom rječniku hrvatskog jezika uz nju ubuduće bi mogla stajati slika Koste Minovskog. Riječki taksi poduzetnik tijekom posljednje dvije godine dobio je cijeli niz tržišnih bitaka. Prvo je slomio dugogodišnju oligopolnu dominaciju zagrebačkih taksista-obrtnika, onda se izborio za više koncesijskih dozvola nego što je itko očekivao da će dobiti, a na kraju niskim cijenama praktički iz posla istjerao najvećeg konkurenta – Zubakov Oryx. Ipak, uza sve te pobjede, Minovski je po svemu sudeći izgubio rat. Prije koji tjedan tvrtka je ušla u proces predstečajne nagodbe, zahtijevajući reprogramiranje dugova državi zbog neplaćenih poreza, kao i kredita Zagrebačke banke. Iako Cammeo zapošljava 400 ljudi, njegov zahtjev je, u suštini, bezobrazan. Minovski je dampinškim cijenama, uz neredovno pokrivanje obveza prema državi, uništio konkurenciju koja je te obveze uredno plaćala. Sad bi cijenu takvog razvoja faktički trebali snositi porezni obveznici. Tko zna, možda mu prijedlog prihvate, pa Minovski ispadne menadžerski genij.
>> Otac Joška Svaguše preko noći promijenio mišljenje o sinu
Joško Svaguša, Bobis
Kralja kiflića razvod gurnuo u gubitke
Zahvaljujući trendu boutique pekara, proizvodnja kruha i ostalih pekarskih proizvoda jedna je od rijetkih privrednih djelatnosti koje u Hrvatskoj rastu. Ipak, ne i kod dalmatinskog pekarskog kralja Joška Svaguše. Dakako, nije Svaguša propao, ali u trenutku kad mu konkurenti bilježe rastuće profite, blokade računa, kašnjenja plaća radnicima i zatvaranje osnovne tvrtke Svaguša Pekarstvo svakako nisu pokazatelji kojima bi se mogao pohvaliti. Doduše, poslovanje tvrtke proteklih mjeseci vjerojatno nije pri vrhu Svagušine liste prioriteta. Rastao se od žene, prolazio kroz tešku brakorazvodnu parnicu, otac ga se odrekao preko novina, a državna revizija utvrdila da je državni novac namijenjen financiranju političkog rada trošio za plaćanje privatnih ovrha. Ako želi zadržati titulu “kralja kiflića”, morat će se koncentrirati na posao.
Josip Jagušt, Petrokemija
Javni rejting srušio mu stan u Londonu
Jedan je od rijetkih čelnika državne tvrtke koji imaju toliko snažnu potporu sindikata: Stožer za obranu Petrokemije burno reagira na sve otvorenije najave njegove smjene. Uprava mu je već promijenjena s tri nova člana, a u resornim ministarstvima zamjeraju mu neto gubitak od 140 milijuna kuna koji je ostvario u prva tri tromjesečja godine. Neki članovi Vlade drže da je loša poslovna odluka bila pristati na cijenu plina koja unaprijed sugerira loše poslovne rezultate, a manji dioničari u tvrtki zamjeraju što nisu pokrenuti projekti poput kogeneracijskog postrojenja, posebno jer se nikako ne kreće u postupak restrukturiranja. Unatoč lošem poslovanju, svoje je direktore za uspjehe u prošlim godinama odlučio nagraditi s dvije audi limuzine. Rejting u javnosti srušilo mu je objavljivanje privatne imovine, koja je u nerazmjeru s njegovim primanjima pa se očekuje da će se slučajem Jagušt uskoro pozabaviti i USKOK. Vila u Londonu, vrijedna osam milijuna funti, uz četiri stana u Zagrebu, tvrdi Jagušt, kupljena je novcem za koji ima pokriće, premda je većinu svoje karijere proveo u državnim tvrtkama.
Braco Radovanović, Euroline
Ususret krizi trošio, u krizi bankrotirao
Nekoć, ne tako davno, kada je prodaja automobila bila jedna od propulzivnijih grana domaćeg gospodarstva, ovlašteno zastupstvo za uvoz vozila nekog od svjetskih proizvođača bilo je plaćena karta za cjeloživotnu berićetnost. A Braco Radovanović, vješti gastarbajter povratnik, bio je jedan od lidera domaće autoindustrije. Kao uvoznik Daimlerovih vozila – ponajviše mercedesa – njegov Euroline zapravo je Hrvatima prodavao statusne simbole, poprilično popularne u tranzicijskom zanosu novootkrivenog kapitalizma kakav je u zemlji vladao proteklih petnaestak godina. Ipak, potražnja za statusnim simbolima znatno se umanjila dolaskom krize, a njegov Euroline, financijski iscrpljen megalomanskim ulaganjima u goleme prodajne salone u Zadru i Splitu, taj pad nije izdržao. Nakon nekoliko godina golemih gubitaka, tvrtka je početkom 2012. izgubila zastupstvo, a potom i otišla u stečaj. Radovanović se uspavao na lovorikama, potpuno zanemario prve znakove krize na tržištu, preinvestirao, a onda propao. Dobar materijal za budući case study lošeg upravljanja na jednoj od domaćih poslovnih škola.
kriza udara jer je sve bila kula od karata naslonjena na kredite