Naivni Lorković i Vokić bez šanse

Pavelić je bio jedna od najtragičnijih ličnosti HR povijesti. Potpuno nedorastao povijesnom trenutku u kojem je živio i vladao. Sve ono što je Tuđman bio 90-ih to Pavelić nije bio 40-ih.

Svaka Hrvatska bi bila bolja od bilo koje jugoslavije jer svaka jugoslavija je negacija Hrvatske drzave. To sto je nekima bilo dobro u toj drzavi koja je ubijala i zatvarala politicke protivnike, to je njihova sramota. A o zlocinima nadad Hrvatima poslije 45. da i ne govorimo.

Pavelić je pokazao svoju lojanost. Uz Führera do samog kraja protiv Zapada, demokracije i protiv Istoka, kako su oni to tada zvali judeoboljševizma i do kraja na liniji nove Europe koja je bila pri zalasku kad su Vokić i Lorković bili skraćeni za glavu.

Spomenuti dvojac je pokušao promijeniti stranu zbog gubitka rata, a ne zato što bi mu smetalo činjenje genocida i ostalih zločina. Pokušaj bi bio vrijedan da se dogodio '41 nakon proglašenja rasnih zakona.

Zrin. Nemaš pojma o povijesti, negiraš povijesne činjenice. Da nije bilo Kraljevine SHS Hrvatske ne bi bilo, jer bi pobjednici Prvog s. r. Italija i Srbija podijelili hrvatske zemlje. Tako je Ugarska smanjena 1922. godine na jednu trećinu svog teritorijarija iz Austro-Ugarske. Hrvatska kao država nije postojala niti kao jedinstveni politički subjekt. Postojale su hrvatske zemlje Slavonija, Banska Hrvatska i Dalmacija u sklopu Austro-Ugarske. Tko gubi rat, gubi teritorij. Za vrijeme Drugog s.r. NDH je opet bila na gubitničkoj strani i opet je prijetio nestanak Hrvatske, ali je partizanski pokret stvorio federalnu jedinicu Hrvatsku u današnjim granicama da bi 1991. bila stvorena samostalna Hrvatska u tim granicama. Bez federalnog statusa svijet nas ne bi nikad priznao kao što me priznaje Kataloniju.

Ništa se ne bi dogodilo jer je tzv. NDH nastala okupacijom suverene države i nakon rata morala je nestati. A na Zrinove pučkoškolske tvrdnje treba se samo nasmijati. Jugoslavija je viša razina Hrvatske koja je u toj državi imala najpovlašteniji položaj. Čemu se ne treba čuditi jer su Jugoslavijom vladali Hrvati: Broz, Bakarić, Krajačić, Gošnjak, Krleža... Hrvati su dali pet premijera, a Srbi, iako najmnogoljudniji narod, samo jednoga za 45 godina. Ono što osobito potvrđuje povlašteni hrvatski položaj jest činjenica da su Hrvati od 1945. do 1967. vladali MInistarstvom obrane SFR Jugoslavije i činili 70 posto diplomatskoga kadra u doba vladanja legendarnoga Koče Popovića. Iako smo narod bez ikakve diplomatske i vojničke tradicije te smo redovito sudjelovali u gubitničkim vojnim akcijama. I to kao sluge stranih okupatora poput Nijemaca, Austrijanaca, Mađara i Talijana. Prvi smo put u Jugoslaviji postali svoji na svomu, ali očito da je stanovitim dušobrižnicima milije sluganstvo koje doživljava vrhunac u višegodišnjemu podrepaštvu briselskim birokratima, što ga je Plenković doveo do karikaturalnih obličja.