Mučna ispovijest Zagrepčanke: "Radili su mi pobačaj dok su druge žene gledale. Doktorica mi se ispričavala"
Želim da svaka žena kojoj se dogodi ovakva tragedija bude tretirana kao ljudsko biće. Slušaj me, dok čekaš da se odradi sva ta birokracija sa zahtjevima i odlukama i testovima, ti cijelo vrijeme nosiš to dijete u trbuhu i znaš što će se dogoditi
Komentari 44
Nema ovdje ispravnog odgovora. Šutjeti i moliti i za majku i za sustav da nam bude još više okrenut životu a ne smrti.
lako je pametovati drugome,a što se klinika tiče,iza 2 svj.rata ni jedna nije sagrađena.Troši se na nepotrebne stvari.
Ne želim biti bešćutna, ali to bi i trebao biti težak postupak, barem psihički. Jedino što tu, iz 2 iskustva, znam je da žene koje moraju ući u takve postupke, ili su prošle kroz slične, ne bi trebalo smjestiti s rodiljama. Jedna je imala spontani, a jednoj je u visokom stupnju trudnoće dijete umrlo u trbuhu 😶 Okrutno je, prema njima, staviti ih u sobe s rodiljama. Vjerujem da je, psihički, to prema njima preokrutno.
poanta clanka prepunog emocionalnih ucjena: pobacaj je ubojstvo. e sad, je li poanta ide u prilog argumentima ljevice ili argumentima desnice nije jasno…
Interesantno kako ovih priča nema tijekom godine nego kad se približava Hod za život. Da je ljudima doista stalo da se osvijesti kroz sve žene prolaze po našim bolnicama, kako ih oosblje tretira, onda bi se o tome pričalo cijele godine i već bi imali neke rezultate...ovako, sve je to jagma. Ne zaboravimoda medalja uvijek ima dvije strane.
Svaki slučaj je zaseban. U Americi je od 1973 pobačaj legaliziran nakon sudske presude u slučaju "Roe v. Wade". Ovih dana je tamo druga priča, čeka se ishod rasprave. Dugo se nije znalo tko je Roe, onda je otkriveno. To je Norma McCorvey. Kakva je bila i što je proživjela teško je shvatljivo. Na wikipediji ne postoji hrvatski tekst, možete ga copy/ past na google translate. Prije toga mislio sam da znam puno na tu temu. Vrijedi pročitati, znanja nikad previše!
Ovo su užasno teške situacije i ne mogu ni zamisliti kako se osjeća žena koja donosi takvu odluku, ali taj užas koji je već sad prisutan govori koliko žena (i muškarac) osjećaju krivnju radi svoje odluke. To je očit dokaz da duboko u sebi znamo da nismo mi ti koji bi trebali donositi odluku o nečijoj smrti. Bolest je nažalost nešto s čime se moramo nositi, ali siguran sam da niti jedno dijete koje je bolesno i živi ne bi htjelo da je ranije pobačeno. Ako nemaš snage brinuti se o takvom djetetu, radije ga rodi i prepusti institucijama. Mislim da je čak i to bolje, manje je zlo. I samo bi još nešto htio reći, a to je da osoba koja je vjernik nema "luksuz" posložiti si u glavi priču kako bi se sama osjećala bolje i našla opravdanje za pobačaj. Ako si vjernik, onda vjeruješ da je dijete začeto Božjom voljom i u njemu je od prvog trenutka duh Božji i nitko, pa ni roditelji nemaju pravo to Božje remek djelo koje se zove dijete uništiti. Svi mi, 7 mlrd ljudi imamo svoju svrhu i jedinstveni smo i imamo svoju svrhu i zadaću na Zemlji, "čak" i najbolesnije dijete. Ako niti jednu drugu, onda da ljudima oko njih pomogne da budu suosjećajniji i humaniji. Humanost nije ubiti dijete da "ne bi patilo" nego mu pomoći kad se rodi da manje pati. Pomoći njemu i kroz to dijete i sami možemo rasti kao ljudi. Znam da ću sada ispasti kao "katoliban", ali neka. Ne sudim nikome nego dijelim svoje mišljenje i molim da dragi Bog da utjehu i pokaže pravi put svima nama u ovakvim situacijama.
Što je najbolje o prizivu savjesti govore tipovi kojima ostane igla u trudnici i oni to pokušavaju zataškati, hej, pa ima li većeg licemjerja. jedne strane glumiti da si za život što je ok, jer tko nije, ali tako nehumanoo se ponašati prema ženama kao da su neki inkubatori?Mislim da je ginekologija mnogima ostala jedini izbor za specijalizaciju, pa zato su takvi, radije bi oni nešto drugo, ali to je njihov problem.
Je li ovdje dio odgovora, zašto nam liječnici odlaze u politiku?
Malo tko danas vjeruje u potpuno prirodan proces donošenja djece na svijet. U uvjerenju sam da bi se i danas rađalo puno manje invalidne djece da naši ginekolozi u startu ne propisuju tablete za očuvanje trudnoće i mirovanje prevelikom broju trudnica. Stare žene u Podravini su pričale o tome kako su one znale dobivati "jake odljeve" u mladosti, nisu ni bile svjesne da se pri tome često radilo o ranim pobačajima. Kada bi i došlo do pobačaja ili umrlo slabije, boležljivo dijete govorilo se: "Bog dao, Bog uzeo". Rađale su onoliko djece koliko su mogli čestito podići na noge, kod nas je bilo sramotno i nerazumno od vlastite djece praviti ubogu sirotinju. Dobri i pametni muževi su "čuvali" svoje žene, ako je pošlo po zlu- snalazile su se kako su znale i umile. Bez previše patetike. Ne tako davno su ljudi imali puno zdraviji odnos prema životu i smrti nego mi danas uz pomoć svih mogućih škola, liječnika, svećenika, baba- žaba i ostalih psihijatrijskih slučajeva koji se trpaju gdje im nije mjesto- u odnos između Boga i pojedinaca, svojim beskonačnim ispraznim lajanjem ženama stavljaju sol na žive rane, gamad nam samo odmaže. Ženama, a i njihovim muževima u ovako teškim situacijama svakako treba pomoći i olakšati im neminovno na zasebnim odjelima, a ne ih dodatno stavljati na muke.
Čudi me kako doktori nemaju priziv savjesti kada uzimaju koverte.
Sveti Duh...grozota od bolnice..od ginekologije do babinjača prijema.
Ovo je tekst koji bi mogao senzibilizirati javnost da je potrebno novac koji se izvlači kroz ministarstvo zdravstva bolje kontrolirati da se sačuva za poboljšanje uvjeta rada bolnica. Sve ostalo podupire tezu da je pobačaj pogrešan i nikako se nee može navući kao argument u korist pobačaja.
Ne čude me ove priče, jer Hrvatska je općenito nehumana država prepuna licemjera i lažnih moralizatora koji drugima žele krojiti sudbine na temelju nekih svojih bajki i zatucanih "vrijednosti". Sva sreća što malo po malo propada.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Prema dostupnim podacima, ovo gore je opis jedne vrste pobačaja. Uobičajeni medicinski pomoču tableta. Neinvazivan. Često korišten, simulira prirodni spontani pobačaj... Stoga kažu bolji od mehaničkih postupaka... Drugi su mehaničke prirode, vakumski, dilatacijski i sl. Svi zahtjevaju krv, bol ii sve ostalo vezano za invazivni medicinski zahvat. Moj kolega liječnik na višoj godini studija kad ga je prvi put vidio pao u nesvijest. Kaže da ga je to potaklo da se bavi umjetnom oplodnjom i porodiljstvom. Ne radi pobačaje... U ovoj priči se jasno iščitava bol ove žene koja se nadala zdravom, a gubi bolesno dijete... i suosječanje svih prema njenoj boli... no pobačaj se radi tako i percepcija da bi neka promjena zakona to mijenjala je pogrešna... Pobačaj je takav: ili kemijski ili mehanički... zahtjeva više ili manje boli te podjednaku količinu djetetovog tkiva i krvi...