'Mrtva' djevojčica (3) oživjela na vlastitom pogrebu

Bog je velik!

Eto ne griješe samo naši.

Isuse Bože! Hvala ti.

Krajem 1989. godine nakon stečaja firme završila sam na birou. Od brige nisam moga spavati tek pred jutro svladao me san. Osjećam da me nešto vuče kroz nekakav blještavi tunel na kraju kojeg vidim jarku svjetlost. Iznenada više nisam u blještavom tunelu, bijela jarka svjetlost je još daleko od mene, ali je vidim. Moje tijelo je sada samo prijevozno sredstvo za moju dušu. Vidim očne duplje, kao da gledam iz unutrašnjosti lubanje, kao kroz nekakvu masku. Ono što vidim zapravo osjećam kao neku energiju, dio sam toga, pejzaž je mekan, mirisan, melodičan, prepun predivnih boja. Ne pronalazim prave riječi kojima bih mogla dočarati tu ljepotu, ne postoji ništa slično čime bih usporedila mjesto na kojem sam se nalazila. Nikoga ne vidim, ali znam da nisam sama, čujem, osjećam ljubav, dobrotu, blaženstvo. Prijevozno sredstvo moje duše došlo je do nekakve uzvisine s koje sam gledala u nekakvu ogromna pulsirajuću kuglu, zapravo kao da gledam neki planet i život na njemu. Iz nje je prema meni strujala neka energija. Osjećala sam sreću i mir kao da je s mene oprana sva negativnost koju sam vukla kao teret iz ovog života. Za mene više nije bilo tajni, sve je bilo tako jednostavno lagano, jasno, sve je imalo smisla. Ta puslirajuća kugla kao da bi na svojoj površini napravila mjesto za pristiglu dušu koja je svoje znanje i iskustvo utkala u tu slagalicu koja je neprestano rasla. Kad se i moja duša pokušala uklopiti u tu slagalicu, iz one jarke bijele svjetlosti dopru do mene nečije misli: “Nije još vrijeme da ostaneš tu, ovo iskustvo ostaje ovdje ne nosiš sa sobom znanje koje ti je ovdje dano, još si potrebna na drugoj strani. Neka snažna sila ponovo me gurnula u taj svjetleći tunel koji je postepeno postajao sve tamniji na kraju kojeg se dogodila nekakva eksplozija koja me probudila. Pokušavam doći do zrak, osjećala sam jaku bol u prsima, usta su mi se napunila slinom, mučnina me natjerala na prozor. Nemam što povratit, samo slinim, osjećam hladan znoj, drhtim. Svjež zrak vratio mi je snagu. Da li je to bio lagani infarkt, jesam li bila na rubu smrti i na trenutak vidjela onu stranu postojanja ili je to bio običan san, ali zašto ga pamtim još i danas?